PUNO VIKE NIZAŠTO

MUCH ADO ABOUT NOTHING

• uloge: Kenneth Branagh, Emma Thompson, Kate Beckinsale, Denzel Washington, Keanu Reeves, Robert Sean Leonard, Michael Keaton, Richard Briers
• scenografija: Tim Harvey
• kostimografija: Phyllis Dalton
• fotografija: Roger Lanser
• montaža: Andrew Marcus
• glazba: Patrick Doyle
• scenarij: Kenneth Branagh (po komediji Williama Shakespearea)
• režija: Kenneth Branagh
• proizvodnja: Renaissance Films/Samuel Goldwyn Company, BBC, Britanija, 1993.
• distribucija: UCD
• trajanje: 111 '

Kenneth Branagh je ime koje nije samo filmofilima drago. Mnogi učenici srednjih škola njegovom entuzijazmu imaju zahvaliti to što ne moraju čitati Shakespearove drame za školsku lektiru. Kao prilično nadareni glumac i fanatični sljedbenik velikog Barda, Branagh je prije jednog desetljeća izronio iz kazališne opkurnosti svojim blistavim režijskim debijem - ambicioznom novom verzijom HENRYJA V - koju danas mnogi smatraju jednim od najboljih filmova osamdesetih godina. Nakon tog blistavog početka, kao što se i moglo očekivati, došao je niz mnogo slabijih ostvarenja, ali Shakespeare je ostao jedna od njegovih glavnih preokupacija (a i mnogi drugi autori su se uhvatili na Shakespearov vlak). Pri tome valja istaći kako je Branagh poklonik purističke škole, tj. drži se velikog Barda koliko je to moguće za 20. st. i filmsku industriju, nekada i sa pomalo neugodnim posljedicama po gledatelje, kao npr. četverosatno trajanje njegove najnovije verzije HAMLETA. U svakom slučaju, ljubitelji Shakespearea, kazališta uopće i, dakako, učenici srednjih škola, na toime mu neće zamjeriti.

Radnja njegovog filma PUNO VIKE NIZAŠTO se temelji na Shakespearovoj pseudopovijesnoj komediji smještenoj na Siciliju. Na imanje don Leonata (Briers) u posjet dolazi princ Pedro od Aragona (Washington), koji je upravo pobijedio u ratu i u čijoj se družini nalazi nekoliko zgodnih muških "komada" za kojim uzdišu žene u zamku. Claudio (Leonard) se tako zaljubi u Leonatovu kći Hero (Beckinsale) i obostrana ljubav se odmah treba okruniti brakom. Istovremeno se Pedrov prijatelj Benedickt (Branagh) po običaju verbalno tuče s Beatrice (Thompson), a družina smišlja spletku kako da taj verbalni rat okruni brakom. Mnogo je ozbiljnija spletka zlog don Juana (Reeves) koji nastoji spriječiti brak izmedju Claudija i Hero.

Mnogi koji ističu prigovor neprikladnosti Shakespearea za naše doba su još spremni oklijevati kada su u pitanju tragedije i povijesne drame, ali su glasni kada su u pitanju komedije. Humor s kraja 16. st. je teško shvatljiv današnjem gledatelju i Branagh mora uložiti dosta truda da bi farsičnu i bedastu priču približio ciničnoj MTV-generaciji. Uglavnom se oslanja na blistave audio-vizualne elemente - prekrasne sunčane eksterijere u toskanskoj vili, lijepe i darovite glumce, kao i glazbenu temu Patricka Doylea (inferiornu, dakako, onoj iz HENRYJA V). Branaghova vjernost tekstu, s druge strane, nije istovjetna brizi za povijesne detalje - kostimi su iz 18. st. a dozvoljava si i "PC" luksuz da španjolskog princa glumi crnac. S druge strane, pojava Michaela Keatona unosi totalnu koncepcijsku zbrku - preglumljivanje i montipajtonovsko "jahanje" su potpuno van konteksta. Ipak, kao neobično vedar i simpatičan film, uz to zanatski savršen, PUNO VIKE NIZAŠTO će mnogim ljubiteljima umjetnosti biti drag iako je daleko od savršenstvo.