PORTRET JEDNE DAME

THE PORTRAIT OF A LADY

• uloge: Nicole Kidman, John Malkovich, Barbara Hershey, Mary-Louise Parker, Martin Donovan, Shelley Winters, Richard E. Grant, Shelley Duvall, Christian Bale, Viggo Mortensen, Valentina Cervi, John Gielgud
• scenografija: Janet Patterson
• kostimografija: Janet Patterson
• fotografija: Stuart Dryburgh
• montaža: Veronika Jenet
• glazba: Wojcieh Kilar
• scenarij: Laura Jones (po romanu Henryja Jamesa)
• režija: Jane Campion
• proizvodnja: Gramercy/Polygram/Propaganda Films, SAD/Britanija, 1996.
• trajanje: 144 '

Jane Campion je jedan od lijepih dokaza teze kako je svakog čuda za tri dana dosta. Prije 3-4 godine svi su se art-snobovski kritičari zaklinjali u njen zakukuljenu i zamumuljenu povijesnu pseudofeminističku dramu KLAVIR, a Akademijini glasači, opijeni "politically correct" histerijom, njenom su uratku (solidnom, ali primjerenijem BBC-jevoj TV-produkciji) poklonili par "Oscara". Danas, kada je na prestižnim snobovskim festivalima pokušala ponoviti isti uspjeh s PORTRETOM JEDNE DAME, otpuhali su je kao lanjski snijeg. Što se to, zapravo, dogodilo s Jane Campion?

Odgovor na to pitanje najvjerojatnije leži u prevelikim ambicijama, nastojanju da se bude veći katolik od Pape. U slučaju Jane Campion uzor su bez svake sumnje bili proizvodi tvrtke Merchant-Ivory, ekranizacije britanskih i drugih književnih klasika iz 19. st. i sinonim za oskarovski materijal (mada su neuspjesi poput JEFFERSONA U PARIZU dosta učinili da ocrne njihovu reputaciju). Jane Campion se ovaj put dohvatila pravog kapitalca - američkog književnika Henryja Jamesa, kojeg je ekipa Merchant-Ivory već jednom bila koristila u BOSTONCIMA prije desetljeće i nešto. Jane Campion je, pak, za ekranizaciju uzela, po književnim stručnjacima najsloženiji, i s obzirom na 600 stranica teksta za ekranizaciju neprikladni roman Portret jedne dame, koji govori o pripadnicima američkog visokog društva koji lunjaju po Evropi u drugoj polovici 19. st.

Jedna od pripadnica te društvene elite je i 23-godišnja Isabel Archer (Kidman), siroče koje je pri dolasku na imanje svog engleskog ujaka (Gielgud) postalo metom mnogobrojnih udvarača. Ona ih sve odbija, ali u nju zaljubljeni tuberkulozni rodjak Ralph (Donovan) nagovori ujaka da joj oporukom ostavi imanje. Kada starina umre, Isabel dobija gomilu novaca i odlučuje putovati Evropom. Kao bogata i time još poželjnija "partija" postaje metom udvaranja ljigavog i siromašnog Osmonda (Malkovich) i, popustivši, postaje metom manipulacije njegove ljubavnice Serene Merle (Hershey).

Kao i u slučaju KLAVIRA, ovaj film Jane Campion govori o gomili antipatičnih ljudi u antipatičnom ambijentu koji doživljavaju antipatične stvari uzrokovane nepravednim društvenim konvencijama. No, dok su u prethodnom filmu Holly Hunter i Harvey Keitel svojom glumom unijela malo života u Campionino sivilo, ovdje nas legija britansko- američkih karakternih glumaca davi svojim aristokratskim "stiff upper lip" manirima. Ništa ne pomaže uistinu antipatičan lik Nicole Kidman (njena frizura previše podsjeća na onaj horor koji je Annie Lenox nosila u spotu NO MORE I LOVE YOUS). I sama Campion je izgleda postala svjesna dosade koju izaziva kod gledatelja, pa je pokušava razbiti iz vedra neba ubacujući pseudoanimirane i pseudodokumentarne kadrove. Ali sve je kasno kada film završava nakon cigla dva sata maltretiranja gledatelja, i to bez ikakve katarze.

Ukratko, osim lijepe glazbe, ovaj film ne nudi ništa.