THE THREE MUSKETEERS
U posljednje vrijeme se na autora ovih redaka žale da je očigledno loše volje, odnosno da se njegovo raspoloženje ogleda na ocjene koje daje filmovima. Kritičare mojih kritika bi zato rado podsjetio da je provala žući koju odnedavna primjećuju u mojim recenzijama samo lagani odbljesak bujice koju je izazvala celuloidna kloaka 1993. godine. Za tu kloaku je, naravno, najodgovorniji Hollywood, a možda najrječitiji primjer zašto gotovo svaku recenziju započinjem s katonovskim "Chartago delendam est" može poslužiti TRI MUŠKETIRA, Disneyev proizvod iz 1993. godine, i jedan od prvih zbog kojeg su se (s dosta razloga) hrvatski distributeri morali upustiti u opsežnu promotivnu akciju.
Nakon što su u slučaju Costnerovog ROBINA HOODA s kalifornijskim naglaskom zaključili da je svjetska publika spremna gutati svakojako smeće, Disneyevi scenaristi - medju kojima i David Laughery, tip kojemu je, da ima pravde na ovom svijetu, nakon ZVJEZDANIH STAZA V trebalo pod prijetnjom smrti zabraniti pristup filmskim studijima - došli su do zaključka da ne samo što mogu koristiti klasičnu literaturu kao predložak, i to bez straha od copyrighta, nego i to da s njima mogu raditi doslovno što hoće. Tako priča filma samo u najblažim naznakama podsjeća na popularno pustolovno djelo Alexandra Dumasa. Početkom 17. stoljeća D'Artagnan (O'Donnell), djelomično bježeći pred braćom djevojke koje je zaveo, a djelomično zato da osveti ubijenog oca, odlazi u Pariz da se priključi elitnim kraljevim mušketirima. Problem je u tome što je mušketire raspustio pokvareni i razvratni kraljev premijer, kardinal Richelieu (Curry). Tri mušketira su odbila zapovijed i kriju se kao odmetnici - pijančina Athos (Sutherland), zavodnik Porthos (Platt) i pjesnik Aramis (Sheen). Nakon što im se pridruži, D'Artagnan će razotkriti zavjeru u kojoj zli Richelieu, uz pomoć špijunke Milady de Winter (de Mornay), planira zajedno s vojvodom Buckinghamom zavladati kao kralj Francuske i oženiti njegovu prelijepu ženu, kraljicu Annu (Anwar).
Jedino imena glavnih junaka, kao i kostimi svjedoče da ovaj film ima ikakve veze s djelom Alexandra Dumasa, a čak je i francusko Ministarstvo kulture izdavala bijesna priopćenja protestirajući zbog skrnavljenja nacionalne kulturne baštine. Ono što je ostalo jest gulaš od recikliranih otpadaka memorije koju su tvorci ove nesreće (medju njima i Stephen Herek, autor tako "misaonog" djela kao što je BILL AND TED'S EXCELLENT ADVENTURE) potrošili na satovima povijesti u srednjoj školi, odnosno jednom davno, očito pod utjecajem piva, gledali Walshovo remek-djelo iz 1948. Bez uporišta u Dumasovom tekstu koje je Walshu dalo inspiraciju za briljantni spektakl sa Geneom Kellyjem, i bez uporišta u povijesnim istraživanjima za ultrazabavni i prštavi spektakl iz 1973., Hereku je ostalo samo da po svim pravilima arogantnog holivudskog "high concepta" napravi stajsko gnojivo. Akcijske scene su dosadne, mušketire glumi ekipa (Platt, Sutherland, Sheen) uvjerena da snima treći nastavak MLADIH REVOLVERAŠA, Tim Curry kao nazovi-demonski negativac ispada blijeda i tragikomična figura, a i Gabrielle Anwar uopće ne izgleda zanosno kao u većini drugih filmova. Jedina stvar ugodna oku u ovoj kaljuži su Rebecca de Mornay i prelijepa Julie Delpy (koja, za razliku od romana, u hepiendaško orijentiranom Herekovom filmu preživljava), ali njih nema dovoljno.
Ukratko, bježite od ovog smeća što je dalje moguće.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos