THE MADNESS OF KING GEORGE
Ako je vjerovati Melu Brooksu u POVIJESTI SVIJETA, dobro je biti kralj. Jordanski suveren Husein je, pak, iz vlastitog iskustva je izvukao drukčije zaključke te svoju knjigu memoara nazvao TEŠKO JE BITI KRALJ. LUDILO KRALJA GEORGEA, pak, nastoji nedoumicu o prednostima i manama kraljevskog naslova razriješiti u formi povijesne sa svoje stranetragikomedije. Glavni je junak filma britanski kralj George III (1756 - 1820). Povijest ga pamti po dvije stvari: bio je posljednji monarh koji je svoju ulogu šefa države shvaćao ozbiljno, te zbog toga Britanski imperij lišio američkog dragulja u kruni. Druga stvar, koja je Nicholasa Hytnera inspirirala za dramu po kojoj je poslije snimljen film bila je ludilo koje ga je zahvatilo u posljednjim desetljećima vladavine.
Film započinje 1788. godine kada George (Hawthorne), još nedovoljno oporavljen od poraza u američkom ratu za nezavisnost, počinje patiti i bolova u stomaku i polagano gubiti razum. Nakon što počne prekidati dvorske koncerte, ustajati prije zore i tumarati poljima odjeven u gaće, i njegovim najvjernijim podanicima postaje jasno da s prvim čovjekom države nešto nije u redu. Novonastala situacija savršeno odgovara razvratnom princu Georgeu (Everett) koji zajedno s vodjom opozicije Foxom (Carter) skuje zavjeru o tome da Parlament kralja proglasi nesposobnim za vladavinu, a njega regentom. Premijer Pitt (Wadham), kraljica (Mirren) i njena dvorska dama Lady Pembroke (Donohue), nakon više neuspjelih pokušaja liječenja, angažiraju seoskog svećenika Willisa (Holm) čiji jednostavni metodi, bliski današnjoj psihoterapiji, trebaju dati mnogo bolje rezultate i monarhu vratiti razum.
S radnjom, koja ne može izbjeći tragikomične paralele s postojećim nevoljama britanske kraljevske obitelji, LUDILO KRALJA GEORGEA uspijeva se izdići iznad jeftine republikanske propagande. George III u oskarovskoj izvedbi Nigela Hawthornea (poznatog po humorističkoj seriji DA, MINISTRE) je prikazan kao možda bedast, ali u suštini dobroćudan tip, kojeg manipuliraju pravi "igrači" u obliku mnogo prozaičnih političara. Helen Mirren u ne baš dubokoj ulozi briljira kao požrtvovna supruga i majka, ali je najjači ipak tihi, ali čelični Ian Holm u ulozi upornog liječnika. Uz raskošnu i "Oscarom" nagradjenu scenografiju, glazbu Georgea Fentona koja savršeno odgovara 18. stoljeću, te niz dobrih britanskih glumaca, ovaj film predstavlja više od slatkiša za zahtjevnije gledatelje. Kao simpatična smjesa individualne tragedije i političke farse, LUDILO KRALJA GEORGEA je možda i uznemirujući podsjetnik mnogim sadašnjim vlastodršcima koliko je krhka njihova svevlast.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos