SOME MOTHER'S SON
Poput svojeg mnogo poznatijeg zemljaka Neila Jordana, i Jim Sheridan je, portretirajući surovu stvarnost Sjeverne Irske, na sebe navukao bijes IRA-e zbog toga što je u svom filmu U IME OCA dozvolio mogućnost da se pripadnici te organizacije shvate kao negativci. Slično kao i Jordan, i Sheridan je odlučio optužbe za izdaju kompenzirati djelom koje se shvaća kao opravdanje IRA-e i njenih terorističkih metoda. Posao je povjerio svom scenaristu Terryju Georgeu čija se drama SINOVI I RATNICI djelomično temelji na istinitim događajima.
Početkom 80-tih vlada Margaret Thatcher odlučuje sjevernoirski problem riješiti metodom "na ljutu ranu ljuta trava", te zarobljene pripadnike IRA-e tretirati kao obične kriminalce, a ne kao političke zatvorenike. Ta će se nova politika slomiti na leđima Kathleen Quigley (Mirren), pacifistički raspoložene učiteljice, koja sazna da joj je 17-godišnji sin Gerard (Gillen) u IRA-i tek kada ga uhapse britanske vlasti. Odbivši priznati "okupatorsku vlast", Gerard prkosno prihvaća dugu zatvorsku kaznu i u zloglasnom zatvoru Kesh pristupa protestu IRA-inih pripadnika koje organizira karizmatski Bobby Sands (Lynch). Njihova je namjera gladovanjem natjerati britansku vladu da im prizna status političkih zatvorenika. Kathleen je suočena sa strašnom dilemom - da li da poštuje uvjerenja svog sina te suradjivati sa strajkašima ili mu pokuša spasiti život. Za Annie Higgins (Flanagan), majku Gerardovog suborca, dileme nema - pomagat će IRA-i čak i ako to znači sinovljevu sigurnu smrt.
Problem Sjeverne Irske je jedan od najsloženijih na svijetu, ali sumnjam da bi bio toliko razvikan da njegovi akteri nisu bijelci, kršćani koji, usput, govore engleskim jezikom. U svakom slučaju, koristan je kao inspiracija filmašima, ali samo onda kada su oni lišeni političkih predrasuda. Sa SINOVIMA I RATNICIMA to, na žalost, nije slučaj. Iako povremeno sebi dozvoljava izlete u vode univerzalističkog pacifizma (kao npr. scena u kojoj britanski vojnici poput dobrih skauta pomažu našim junakinjama da izvuku auto iz blata), sadržaj filma je bez svake sumnja IRA-ina propaganda. Tezičnosti filma je podređeno sve - od fiktivnih likova, do prikazivanja Britanaca kao bezličnih kreatura, pri čemu se čak i Katolička crkva pokazuje kao hrpa oportunista i licemjera zato što ne podržavaju službenu IRA-inu liniju. I, dakako, film na kraju muči jedan veliki paradoks: ako je vjerovati špici na kraju, britanska vlada je na kraju popustila, što znači da su štrajkaši ipak bili u pravu. Ali, ako je već britanska vlada tako osjetljive na javno mnijenje i nenasilne metode političke borbe, zašto je onda uopće bilo potrebno postavljati bombe i ubijati ljude?
S obzirom da na ovo pitanje SINOVI I RATNICI ne uspijevaju odgovoriti, rezultat je više zanatski dobar, ali sadržajno prazan komad agitpropa.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos