Uz "black pack" filmove, jedan od najpostojanijih trendova u hirovitom Hollywoodu 90-tih jesu i adaptacije romana Jane Austen. Razloge tomu nije teško pronaći - publici s vremena na vrijeme dosade depresivna ostvarenja o ćelavim, tetoviranim i trudnim crnim lezbijkama zaraženim virusom HIV-a, pa bijeg od sumorne i cinične stvarnosti traže u podsjećanju na neka ljepša, jednostavnija i sretnija vremena. Engleska početkom 19. stoljeća, u kojoj je Jane Austen pisala svoje romane, vjerojatno nije bila utopija, ali u njenim idiličnim seoskim predjelima se dokona vlastelinska klasa mogla pretvarati da živi u najboljem od svih mogućih svjetova. A to uvjerenje ni Hollywoodu nije bilo teško prodati današnjim gledateljima, umornim od "politically correct" moraliziranja i željnih jednostavnih ljubavnih priča.
EMMA, film debitanta Douglasa McGratha, ima nesreću da dolazi kao posljednji u seriji austenovskih filmova. Njegova je nesreća veća i zbog toga što nije ni prva ekranizacija tog romana davno umrle Engleskinje - Hollywood je u filmu CLUELESS radnju smjestio u suvremeni Beverly Hills. McGrath, jedan od koscenarista Woodyja Allena (MECI IZNAD BROADWAYA) bio je zaljubljen u roman i odlučio je da ostane što je moguće više vjeran Austeninom tekstu. U tome je možda i velika nevolja ovog filma, jer ga je prilično teško razlikovati od mnogo razvikanijeg i uspješnijeg Leejevog RAZUMA I OSJEĆAJA.
Glavna je junakinja filma 21-godišnja Emma Woodhouse (Paltrow), kći seoskog vlastelina koja dosadu razbija namještajući vjenčanja svojim prijateljicama i poznanicama. Nakon što je uspješno udala svoju guvernantu (Scacchi), njen novi cilj postaje strastvena, ali ne baš previše bistra Harriet Smith (Colette). Njene intrige ipak ne uspijevaju, i nekoliko pokušaja da se Harietti pronađe muškarac života završavaju katastrofom. I ne samo time, jer će Emma ubrzo shvatiti da i sama nije imuna na zov srca.
Cinici tvrde da ako vidite jedan film po romanu Jane Austen, vidjeli ste ih sve. Te riječi nisu daleko od istine, i kod EMME se uistinu zapaža zamor materijala. Film se vjerno drži romana i nakrcan je likovima koje jedva stignemo upoznati i koji bi nam bili mnogo bliži u knjiškom formatu. McGrath nas od samog početka ne nastoji spriječiti da odmah skužimo kako će film završiti hepiendom u kojem Emma završava u bračnoj luci s naočitim Knightleyem (Northam). Deja vu efekt ipak djelomično spašava više nego šarmantna Gwyneth Paltrow (SEDAM) koja s briljatno naučenim britanskim naglaskom uspijeva dati jedan od najupečatljivijih portreta mlade žene u kostimiranom filmu posljednjih godina.
Ukratko, film ugodan oku i uhu, sposoban da digne raspoloženje, ali i previše dosadan da bi na njega izgubili dva sata vremena.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos