NE BUDI ZAO (DOK PIJEŠ SOK U PREDGRADJU)

DON'T BE A MENACE WHILE DRINKING YOUR JUICE IN THE HOOD

• uloge: Shawn Wayans, Marlon Wayans, Tracey Jones, Chris Spencer, Sulli McCullogh, Darrell Heath, Helen Martin, Lahmard J. Tate, Vivica A. Fox
• scenografija: Aaron Osborne
• kostimografija: Valari Adams
• fotografija: Russ Brandt
• glazba: John Barnes
• scenarij: Phil Beuman, Marlon & Shawn Wayans
• režija: Paris Barclay
• proizvodnja: Ivory Way/Miramax, SAD, 1996.
• distribucija: UCD
• trajanje: 89 '

Od početka devedesetih pa nadalje mala armija crnačkih režisera bombardira gledateljstvo s gomilom naslova u kojim nastoji dokazati kako njihova etnička zajednica, prisiljena da živi u getima američkih gradova i osuđena na nezaposlenost, siromaštvo, drogu, nasilje i policijsku brutalnost, predstavlja najveće patnike na kugli zemaljskoj. Djelomično zahvaljujući tome što se svaka etnička zajednica (uključujući stanovnike grada u kojem živi autor ovih redaka) može identificirati s njihovim nedaćama, ti su filmovi, poznati pod zajedničkim naslovom "black pack", zaradili gomilu novaca. I, Hollywood im je po svojem dobrom starom običaju dodatni hommage pružio pomoću parodije.

NE BUDI ZAO (DOK PIJEŠ SOK U PREDGRADJU) se od sličnih holivudskih proizvoda razlikuje po tome što iza njega ne stoje bezlični i nemaštoviti ziheraši poput Jerryja Zuckera nego braća Shawn i Marlon Wayans, izdanci talentirane crne komičarske obitelji. Njihov stariji brat Keenen Ivory Wayans se prije skoro deset godina okušao u sličnom projektu SAD SI GOTOV; GNJIDO, gdje je s dosta uspjeha ismijavao "blaxploitation" filmove 70-tih. Braća Wayans predano kreću njegovim stopama, nemilosrdno koristeći svaku priliku za ismijavanje "snažnih" filmova o crnačkom životu, pri čemu su im omiljene mete John Singleton (MOMCI IZ SUSJEDSTVA, POETSKA PRAVDA, HIGHER LEARNING) i braća Hughes (OPASNOST PO DRUŠTVO, MRTVI PREDSJEDNICI). Možda je prevelika orijentiranost na svježe filmova smanjila kritičku distancu braći Wayans, ali zbog količine referenci ne možemo izbjeći dojam da je NE BUDI ZAO možda bliži plagijatu nego parodiji. Ipak, humora u svemu tome ima dovoljno da nas film zabavi punih sat i pol vremena i dopusti nam da ubuduće "black pack" filmove gledamo drukčijim očima.