VOLCANO
Kada je Quentin Tarantino prije tri i pol godine lansirao svoj trijumfalni PULP FICTION nije ni sanjao kako neće pokrenuti ne jednu, nego čak dvije lavine. Prva je lavina bila najezda mladih, nezavisnih i "nezavisnih" autora koji su nastojali dokazati kako se može postići kinematografski uspjeh s malim budžetom. Druga lavina, i to ona koju će, po svemu sudeći, biti mnogo teže zaustaviti, jest veliki revival 70-tih - desetljeća koje je sve donedavno bilo od romantičnih "baby boomera" otpisano kao olovno. Odjednom su 70-te ponovno u modi, bilo da je riječ o disco-zvuku ili afro-frizurama. Ali, 70-te, pogotovo njihov početak, obilježio je nagli procvat žanra katastrofe. Holivudski producenti su ovaj put uspjeli nanjušiti duh vremena, odnosno došli su do zaključka da su različite katastrofe najefektniji način da se spiskaju desetine milijuna dolara na specijalne efekte.
No, sama činjenica da suvremeni holivudski proizvod pripada žanru katastrofe ne može ga spasiti ukoliko je riječ o stajskom gnojivu. Neki filmovi katastrofe su ostvarili rekordne rezultate (kao npr. TWISTER), dok su neki sramno (i zasluženo) ljosnuli na kino-blagajnama kao Stalloneov DAYLIGHT. Žanr katastrofe takodjer nije automatska zaštita od virusa neinventivnosti koji muči dinosaure s Beverly Hillsa. Ponovila se žalosna priča o tome kako suparnički holivudski studiji kao svoje velike ljetne uzdanice lansiraju dva projekta na istu temu. Ovaj put je tema bila erupcija vulkana, a na blagajnama su se ukrstili Donaldsonov DANTEOV VRH i Jacksonov VULKAN. Nakon mukotrpne epopeje u kojoj su se studiji borili oko toga kada će koji film upasti u probitačniji kino-vikend, koji će imati spektakularnije efekte ili glumce, pobjednik je, ako je vjerovati kino-blagajnama, ipak bio Jacksonov VULKAN.
Radnja filma započinje jednog mirnog i dosadnog dana u Los Angelesu, kada upoznajemo gomilu raznih likova, od kojih se ističe Mike Roark (Jones), direktor losandjeleske Uprave za izvanredna stanja koji je rastavljen i živi s 13-godišnjom kćerkom Kelly (Hoffman). Pažnju mu privlači incident u kojemu je nekoliko gradjevinskih radnika koji su bušili tunel za podzemnu željeznicu živo spaljeno u gradskoj kanalizaciji. Geologinja dr. Amy Barnes (Heche) otkriva znakove koji upućuju na moguću erupciju lave iz čuvene kalifornijske pukotine San Andreas. Naravno, nitko joj ne vjeruje i slijedeće jutr lava izbija na bulevaru Wilshire, plamene kugle poput granata zasipaju kuće i izazivaju bezbrojne požare, a nezaustavljiva žitka masa guta i uništava sve što joj stoji na putu. Roark, kojeg je lava zatekla van radnog mjesta, pokušava sa zatečenim gradskim službama organizirati kakvu-takvu obranu pred nezaustavljivom i nemilosrdnom prirodnom silom.
Mick Jackson je, ušavši u natjecanje "moj vulkan je veći od tvoga", ispravno zaključio kako bi film katastrofe efektnije djelovao ako se bude u dogadjao velikom gradu. Naravno, nepisani holivudski zakoni govore kako taj veliki grad može i mora biti isključivo Los Angeles. Stoga je znanstvena potka cijelog filma prilično nategnuta, a studenti geologije i fizike će vjerojatno provesti ugodnih sat i pol pronalazeći svakojake "bisere". No, ako ih je i bilo, sve izgleda relativno bezazleno u usporedbi s nekim drastičnijim slučajevima vrijedjanja gledateljske inteligencije.
Specijalni efekti su poslovično dobri, a i ritam filma je brz i pitak. Velike zvijezde su za filmove katastrofe prilično nezahvalne, s obzirom da uglavnom služe za bodycount, pa se i autori ovog filma moraju osloniti na drugoligaše, odnosno karakterne glumce kao što je uvijek pouzdani Tommy Lee Jones. Anne Heche daje nešto vragolastog šarma prilično bezličnoj ulozi znanstvenice (a Laurie Lathem kao njena kolegica Rachel svojim izgledom daje svojevrsni hommage Hecheinim lezbijskim sklonostima). Ostali glumci uglavnom služe kao ukras (poput Roarkove kćeri kojoj misteriozno zaraste opekotina drugog stupnja) ili za ilustraciju različitih stereotipnih likova. Ipak, dojam je na kraju uglavnom dobar - Jackson čak dozvoljava sebi da film završi humanom i demokratskom porukom. Sve u svemu, simpatičan i zanatski dobar film katastrofe koji će, vjerujem, dosta izgubiti na videu.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos