MIGHTY APHRODITE
Recenziranje autora ovih redova s vremenom postaje sve teže, s obzirom na sve veću neoriginalnost holivudske produkcije koja je uzrokom da i recenzije postaje sve sličnije jedna drugoj. U slučaju Woodyja Allena to možda i nije tako loše, jer on i dalje nastavlja snimati sebi svojstvene, ali i dobre filmove. Sitnoj manjini, koja ipak nije čula za najvećeg intelektualca medju američkim filmašima, ipak sam dužan redovnu opasku. Dakle, Woody Allen je nekoliko puta nagradjivan "Oscarima", spada u ljubimca svjetske kritike i koliko god se trudili, ne mogu mu pronaći loš film. Njegov rejting medju art-snobovima i intelektualnom elitom je, dakako, obrnuto proporcionalan onome kod obične publike, s obzirom da je potreban barem jedan fakultet društvenih znanosti ne bi li kod gledatelja izazvao smijeh. Ali Allena komercijala ne zanima, on nastavlja po starom i niže "Oscare".
Radnja njegovog filma MOĆNA AFRODITA kao da je ironični komentar na njegovu vlastitu aferu s posvojenom kćerkom Sun Yi. Lenny Weitrib (Allen) je sportski novinar kojemu propada brak s galeristicom Amandom (Bonham Carter). Da bi ga spasili, odluče posvojiti dijete, a tokom godina se ispostavi da je Max (McQuaid) izuzetno bistro dijete. Lenny je toliko impresioniran klincem da odluči pronaći njegovu majku. Na kraju potrage se ispostavi da je majka, poznata po "umjetničkom" imenu Linda Ash (Sorvino) ne samo prostitutka i glumica u jeftinim pornićima, nego i jedna od najbedastijih osoba koja se može zamisliti. Lenny, djelomično zaljubljen, a djelomično dirnut njenim životnim nedaćama, odluči joj pomoći da se izvuče iz blata i čak joj pokušava namjestiti supruga. Njegove napore sve vrijeme prati i komentira kor iz antičke tragedije.
Kao što sam rekao, Allenovi filmovi imaju tu osobinu da sliče jedan na drugog. Da više ljudi snima u njegovom stilu, vjerojatno bi bili užasno dosadni, ali čak i u hiperproduktivnom ritmu od jednog filma godišnje Allen nas uspijeva zabavljati. No, kao što Scully reče Clydeu Bruckmanu, postoje pogoci i postoje promašaji. MOĆNA AFRODITA se nalazi negdje izmedju, a razlog tome je činjenica da je Allen duhovitu dosjetku o antičkom koru usvinjio inzistiranjem na židovskom humoru i njihovom pjevanju skladbi Colea Portera. Promašaj je i uzimanje Helene Bonham Carter koja se u ulozi Lennyjeve supruge muči s američkim naglaskom. No, ono što spašava film jest Mira Sorvino, koja je osvojila "Oscara" za sporednu ulogu Linde. Portretirajući je kao oličenje glupe plavuše, s histerično povišenim glasom i gotovo dječjom nevinošću kojom sipa najsočnije izraze (ima ih toliko da je film zaradio "R" bez ijedne jedine scene seksa ili nasilja), Mira Sorvino ju je učinila jednim od najsimpatičnijih i najhumanijih likova koje smo imali priliku vidjeti u holivudskoj produkciji. Mira, kći mnogo poznatijeg karakternog glumca Paula i ponosna vlasnica diplome s Harvarda, možda i nije najprivlačnija američka starleta, ali u njoj ne samo da ima dovoljno šarma da zavrti glavu hiperciničnom Tarantinu nego i da napravi briljatnu karijeru.
Ukratko, MOĆNA AFRODITA je prvi film Woodyja Allena u kojemu je njegovu zvijezdu zasjenio netko drugi i kao takav bi trebao biti zanimljiv ne samo njegovim poklonicima.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos