SLEEPERS
Prilikom jedne posjete videoteci imao sam priliku čuti njenog vlasnika (nomina sunt odiosa) kako svojoj mušteriji govori: "Tko god uzme film s Robertom de Nirom, može ići kući pjevajući". Ta izjava ne bi bila daleko od istine da iskusniji filmofil nije odavno opterećen bolnom spoznajom o tome de Niro, usprkos toga što je glumčina najviše kategorije, sam po sebi ne može spasiti odvratni film. Njegova zaslužena slava stoga tamni zbog činjenice da svojim imenom daje legitimitet sumnjivim projektima koji bez njega, na sreću gledatelja, možda ne bi bili nikada snimljeni. Jedan od primjera jesu i SLEEPERSI, sirova urbana bajka nezasluženog oskarovca Barryja Levinsona, koja je izazvala kontroverze zbog navodno istinitog i prilično slabo probabljivog sadržaja.
Radnja započinje godine 1966. u Hell's Kitchenu, sumornoj radničkoj četvrti New Yorka gdje odrastaju četiri dječaka. Iako četvrti suvereno vladaju Crkva na čelu s ocem Bobbyjem (de Niro) i mafija na čelu s "Kraljem" Bennyjem (Gassman), ona je relativno fino mjesto za život, jer se tamo svatko brine za "svoje" dečke. Ali, to ne pomaže četvorici naših junaka kada ih mladenačka šala s tragičnim završetkom pošalje u popravni dom. Godina dana koju tamo provode im zauvijek obilježi živote, jer ih neprestano tuku i siluju četvorica okrutnih čuvara na čelu s Nokesom (Bacon). Petnaest godina kasnije, dvojica dječaka su okorjeli kriminalci koji u jednom lokalu pronadju svojeg mučitelja i odmah mu presude pištoljem. Nakon toga priča se komplicira jer u igru ulazi njihov treći prijatelj Mikey (Pitt), koji je tokom godina uspio postati javni tužitelj i kojemu je taj incident pokvario planove za grandioznu osvetu. Uspjevši se izboriti da bude tužitelj u sudjenju za ubojstvo, Mikey organizira vlastiti poraz kako bi oslobodio svoje prijatelje i usput raskrinkao svoje mučitelje- pedofile. No, da bi njegov plan u potpunosti uspio, otac Bobby mora takodjer biti uključen.
Za razliku od FARGA, čije su navode o istinosti događaja autori demantirali već na samoj odjavnoj špici, Levinson uporno tvrdi kako je priča SLEEPERSA temeljena na stvarnim dogadjajima i ličnostima. Sam Levinson nije toliko odgovoran za to, koliko Lorenzo Carcaterra, autor romana koji glorificiraju mafiju i slične patološke pojave u opakim četvrtima. Mediji su, dakako, pohitali da raščereče njegove navode o istinosti, kao što je Katolička crkva bila razbješnjena njegovim prikazom svećenika nekonvencionalnih moralnih nazora. Dakako, tu je bio i moćni gay lobby koji je protestirao zbog sve češće holivudske navade da homoseksualno silovanje tretira kao opravdanje za nasilje nad njihovom "potlačenom manjinom".
Ali, sva ta pompa, dakako nije mogla spasiti SLEEPERSE, isto kao ni više nego dojmljivi casting na čelu s De Nirom. Osnovni je nesporazum u tome što Levinson daje epski značaj dogadjaju koji je primjereniji ozbiljnoj drami ili, još bolje, mini-seriji. Uz njegov predobro poznati nedostatak osjećaja za ritam, film postaje brzo dosadan, isto kao što na živce idu stoenovski pokusi s navrat-nanos ubačenim crno-bijelim kadrovima. Priča je s jedne strane preduga, a s druge strane prebogata da udje u cjelovečernji format - mnoge detalje koje je Levinson morao prikazati umjesto toga nam kazuje hladni neinspirativni glas Jasona Patricka u ulozi četvrtog prijatelja - novinara koji prati proces. S druge strane su tu potpuno nepotrebni likovi - Minnie Driver u ulozi pete prijateljice ili ulični prodavači koji s vremena na vrijeme bacaju kvazidokumentarističke spike o teškom životu u Hell's Kitchenu. Dustin Hoffman kao odvjetnik-alkoholičar je potpuno neuvjerljiv, isto kao i talijanski veteran Vittorio Gassman kojeg bi bilo bolje vidjeti u nekim suvislijim projektima. Ono što spašava SLEEPERSE od pada u holivudski ponor jest dobra glazba, fotografija i odlična gluma tinejdžera koji pokazuju buduće osvetnike u mladim danima.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos