THE FIFTH ELEMENT
Francuska, kolijevka sedme umjetnosti, spala je na zbilja niske grane, s obzirom da se, barem po tekućoj kino i video-ponudi, njena kinematografija svodi na scenaristički servis bezidejnom Hollywoodu. Još je žalosnije to što je od stotina njenih originalnih filmskih autora najveću slavu doživio Luc Besson, režiser kojemu je svaki filmofilski art-snob sagradio oltar tik uz onaj Lynchov i Tarantinov. Nakon što je autor ovih redova imao priliku vidjeti dio Bessonovih opusa, konkretno njegova "remek djela" kao što su SUBWAY, BIG BLUE i NIKITA, u njegovim očima se novo filmofilsko božanstvo spustilo na zemlju. Prestao sam dočekivati Bessonove filmove kao žedan kišu, kao što sam prestao biti razočaran njegovim totalnim zanemarivanjem filmske priče - prihvatio sam Bessona kao tipa koji, doduše, ima talenta za snimanje lijepih sličica kao i talent za okupljanje drugih talenata, ali ništa više od toga. Od tada pa nadalje Bessonov opus promatram kao materijal ništa bolji ni gori od prosječnog holivudskog "eye candyja" - nešto u čemu se može uživati uz isključivanje pojedinih funkcija mozga.
Na Bessonovu nesreću, većina svjetske (pa i dio hrvatske) filmske kritike imala je problema da dođe do takve spoznaje. U tome joj je na kraju morao pomoći Bessonov najnoviji projekt - SF-spektakl PETI ELEMENT. Sa 70 milijuna US$ budžeta predstavljao je najskuplji film u povijesti francuske kinematografije, a tvrtki Gaumont su asistirali Lucasovi stručnjaci za spec-efekte kao i Columbijina propaganda mašinerija. Prije svečane premijere na ovogodišnjem kanskom festivalu propaganda je dostigla kulminacijsku točku zbog brižljivo prikrivanih detalja o filmu. Svi su znali da je uložena hrpa novaca u to, da glumi danas najkomercijalnija muška zvijezda Bruce Willis, da je Gaultier sašio kostime te da, dakako, režiju potpisuje veliki umjetnik Luc Besson. Nedostatak informacija je doveo do fantastičnih i, poslije će se ispostaviti, neutemeljenih špekulacija o tome kako je riječ o instant-kult-klasiku, filmu koji će pomaknuti granice žanra i koji će u povijesnu ropotarnicu baciti BLADE RUNNER. Dakako, nakon premijere su stvari došle na svoje - film je namlatio ne baš spektakularne, ali solidne pare na američkom tržištu, ali je razbješnjela kritika zdušno počela bacati drvlje i kamenje na film kao na zbrkanu smjesu plagijata iz svih mogućih komercijalnih hitova iz prethodnih dvadesetak godina. Jedna od najotrovnijih kritika bila je ona koja je film opisala kao pubertetsku fantaziju na čiju je realizaciju neki suludi producent spiskao milijune dolara dok uistinu vrijedni filmaši moraju prositi za stotinu puta manje svote.
Da ta kritika i nije bez osnove, svjedoči i sam Besson koji je u intervjuu priznao kako je ideju za film dobio sa 16 godina, nakon što je u kinu bio pogledao RAT ZVIJEZDA. I film doista izgleda kao da ga je snimio 16-godišnjak opremljen s gomilom novca. Radnja započinje u Egiptu 1914. kada iz jednog hrama vanzemaljci odnesu četiri sveta kamena. Svaki od njih simbolizira četiri drevna elementa - vodu, vatru, zemlju i zrak - a zajedno s njima treba tu biti i peti - vrhovno biće koje je u stanju da se suprotstavi nezaustavljivom Zlu koje prijeti Zemlji svakih 5000 godina. Upravo slična situacija muči Zemlju godine 2263. Kada joj se počne približavati velika vatrena kugla. Vanzemaljac koji je trebao donijeti Peti element bude uništen od strane nekih opakih tipova, a iz njegovih ostataka zemaljski znanstvenici uspiju klonirati prelijepu djevojku Lelloo (Jovovich). Ona bježi iz laboratorija i završava u taksiju koji ulicama New Yorka vozi bivši vojni specijalac Joe (Willis). Njih dvoje pokušavaju doći do četiri kamena, ali im je za petama opaki trgovac oružjem Zorg (Oldman).
Filmu PETI ELEMENT može se pristupiti sa dva stanovišta. Jedno, i od svjetske kritike uglavnom prihvaćeno, jest ono kojim se taj film uspoređuje s SF-klasicima koje je navodno pokušao nadmašiti i koje bez svake sumnje plagira. I, dakako, rezultat tih kritika je porazan po Bessona i njegovu viziju. Cjelokupan scenarij je s jedne strane prilično jednostavan (tip spašava svijet i usput pokušava povaliti superkomad maskiran kao vrhovno biće) tako da RAT ZVIJEZDA u usporedbi s njim izgleda poput Santa Barbare čiji je scenarij napisao Umberto Eco. S druge strane, sav taj scenaristički materijal je smiksan u gotovo neprobabljivu kašu iz koje s vremena na vrijeme izrone potpuno nepotrebni likovi i situacije - uključujući Zorga i živopisnog talk-show voditelja kojeg manje glumi a više hiperventilira Chris Tucker (MRTVI PREDSJEDNICI).
Drugo gledanje na PETI ELEMENT, i ono koje je prihvatio autor ovih redova jest da je riječ o čisto komercijalnom produktu bez ikakvih, barem vidljivih, umjetničkih ambicija. U nedostatku nekih drugih projekata više je nego dobro vidjeti film koji se koristi scenografijom inspiriranom Moebisovim SF-stripovima iz 70-tih godina, kao što je fino vidjeti kako se Besson pokušava na neke nedovoljno iskorištene elemente ionako precijenjenog HEAVY METALA. Krasno je vidjeti i upečatljive kostime Jean- Paul Gaultiera koji će gledatelju ostati u sjećanju više nego išta drugo. Gaultier je znao kada treba pretjerivati u korištenju tekstila, a kada ne - čemu su kostimi za stjuardese i, naravno, onaj za Lelloo najbolji dokaz.
Što se glumaca tiče, u ovako bedastoj priči nisu trebali velikani poput Gielguda i Nicholsona. Bruce Willis u ulozi glavnog junaka rutinski otaljava posao, ponavljajući svoj nastup iz UMRI MUŠKI i PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO. Ian Holm, jedan od najjačih britanskih glumaca, ovdje je sveden na ponižavajuće onelinere. Jedan drugi veliki i, po svemu sudeći, Bessonu drag britanski glumac, Gary Oldman (LEON) nastavlja sa svojom ultrašmirantskom i iritirajućom praksom, tako da će nam njegov lik prije ostati u sjećanju po bizarnom Gaultierovom kostimu nego po njegovom traljavom pokušaju dočaravanja futurističkog "redneck"-biznismena.
Najveća zvijezda filma je, bez svake sumnje, ona koja tumači naslovnu ulogu. Millu Jovovich mnogi možda i neće smatrati idealom ženske ljepote, ali njene anorektične tjelesne karakteristike tinejdžerskog supermodela služe kao zahvalna antiteza silikonskoj estetskoj paradigmi Pamele Anderson i njoj srodnih ginekoida. Sama Milla je svojoj tjelesnoj privlačnosti dodala i šarmantni umjetni Lellooin jezik (koji jednog od američkih kritičara podsjeća na kombinaciju talijanskog i hrvatskog), a pomoću njega je, ako je vjerovati tabloidima, nastavila gugutanje s Bessonom i nakon snimanja.
Ukratko, PETI ELEMENT je još uvijek svjetlosnim godinama daleko od kult-statusa filmova koje bez uspjeha pokušava oponašati, ali ipak predstavlja više nego ugodan način da se provedu dva sata u kinu.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos