[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

INDOKINA

INDOCHINE

Zahvaljujući američkom kulturnom imperijalizmu riječ "Vijetnam" je postala sinonim za neuspjelu vojnu pustolovinu u zabačenom dijelu svijeta, odnosno Ahilovu petu nacije za koju mnogi drže da je najjača na svijetu. Frustriranim Amerikancima, pak, za utjehu može poslužiti činjenica da nisu jedina svjetska velesila koja je na tom istom komadiću Zemljine kugle slomila zube. Otprilike stotinu godina prije nego što je prvi američki "vojni savjetnik" došao pripomoći obrani Azije od komunističkog zla, na obale jugoistočne Azije su se iskrcali francuski marinci, u namjeri da na tom komadu azijskog kopna naprave svoju protutežu britanskom imperiju u Indiji. Za nekih dvadesetak godina Francuzi su čvrsto pod svojom kontrolom imali današnji Vijetnam, Kampučiju i Laos - teritorij koji su nazvali Francuska Indokina. S vremenom je žestoka kolonijalna eksploatacija i nimalo nježne metode vladavine nad lokalnim stanovništvom doveli do nacionalističkog pokreta za narodno oslobodjenje. Taj je pokret nakon drugog svjetskog rata ponizio Francusku u devetogodišnjem ratu za nezavisnost (1945-54), uvertiri za poniženje još jedne svjetske supersile.

Radnja filma INDOKINA smještena je u doba sutona francuske vladavine u Indokini, točnije na kraj dvadesetih i početak tridesetih godina. Glavna je junakinja Eliane DeVries (Deneuve), vlasnica velike plantaže kaučuka na kojoj živi sretno s ostarjelim ocem (Marteau) i Camille (Pham), usvojenom kćeri poginulih domaćih velikaša. Njen sretan život sačinjava povremeno uživanje opijuma, kao i veza sa mladim i zgodnim mornaričkim poručnikom LeGuenom (Perez). Ipak, kolonijalna idila je ugrožena sve većim gundjanjem lokalnog stanovništva, čija je na Zapadu obrazovana mlada elita pokupila i ideje komunizma. Prilikom jedne ulične gužve poručnik LeGuen spašava Camille, ona se smrtno zaljubi u njega, bježi od kuće te proputujući pola zemlje uvjeri se u nasilje i nepravdu koju su njenom narodu učinili kolonijalni usrećitelji.

Mnogi su kritičari bili skloni INDOKINU nazvati francuskom verzijom PROHUJALO S VIHOROM - oba su filma povijesne melodrame epske dužine koji opisuju jedan možda nepravedan, ali poetičniji svijet kojeg su uništile prozaične političke okolnosti. Možda zbog toga, ali i zbog sredjivanja vlastitih trauma, glasači losandjeleske Akademije su mu 1992. godine udijelili "Oscara" za najbolji strani film. Ali, njihov je izbor INDOKINA opravdala samo u formi, a ne i u sadržaju. Film sadrži prekrasne kostime, niz spektakularnih scena, prelijepe krajolike sjevernog Vijetnama (iz razumljivih razloga prilično rijetko vidjenih u američkim filmovima), ali nedostaje suvisla priča, odnosno i likovi i njihove aktivnosti su izvještačene. Catherine Deneuve je lijepa, u 50. godini života gotovo isto onako kao i prije četvrt stoljeća, ali njen lik je nedefiniran. Isto važi i za Vincenta Pereza, koji svako malo gubi razum. Jedini manje-više normalni lik je prizemljeni policajac Guy kojeg nenametljivo glumi Jean Yanne. Naravno, film je užasno razvučen, nedostaje mu prave katarze te se njegovo gledanje preporuča samo najzadrtijim filmofilima ili ljubiteljima herc-romana.

Ukratko, INDOKINA je zanimljiv, ali ne i previše kvalitetan pokušaj u danas ponovno probudjenom žanru povijesnog spektakla.

  • ocjena: podnošljiv (*)

    (c)1997 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos