MRTAV ČOVJEK

DEAD MAN

• uloge: Johnny Depp, Gary Farmer, Lance Henriksen, Gabriel Byrne, Robert Mitchum, John Hurt, Crispin Glover, Michael Wincott, Eugene Byrd, Mili Avital, Billy Bob Thornton, Iggy Pop, Jared Harris, Alfred Molina, Michelle Thrush
• scenografija: Bob Ziembicki
• kostimografija: Marit Allen
• fotografija: Robby Mueller
• montaža: Jay Rabinowitz
• glazba: Neil Young
• scenarij: Jim Jarmusch
• režija: Jim Jarmusch
• proizvodnja: 12 Gauge Productions/Miramax, SAD, 1995.
• distribucija: VTI
• trajanje: 134 '

Danas je prilično "cool" biti "američki nezavisni filmaš", bez obzira što je taj izraz doživio inflaciju svoje umjetničke vrijednosti. Mnogi "nezavisnjaci" su se danas prodali bezidejnom Hollywoodu (Tarantino je tu najrazvikaniji, mada doista upitan, primjer), a mnogi drugi lagodno spavaju na lovorikama koje su bili stekli po art-kinima prije mnogo godina. Jedan od njih je Jim Jarmusch, prilično samosvojni i markantni režiser koji je kult-status zaslužio neobičnom crno-bijelom komedijom POD UDAROM ZAKONA (1986). Nakon toga je slijedio još neobičnija, ali mnogo manje uspješnija NOĆ NA ZEMLJI (1990), da bi se Jarmusch konačno pokušao zakačiti na tarantinovski trend "nezavisnog" filma svojim nadrealističkim vesternom MRTAV ČOVJEK.

Glavni je junak filma William Blake (Depp), naivni mladić koji se nakon smrti roditelja upućuje na Divlji zapad, odnosno grad Machine gdje ga čeka obećani posao knjigovodje u lokalnoj čeličani. Vlasnik čeličane Dickinson (Mitchum) mu objasni da je mjesto popunjeno i Blake, potrošivši sav novac na put, utočište nalazi kod bivše prostitutke Thel (Avital). Ali, u nezgodan čas dolazi njen ljubomorni dečko (Byrne) te je ubije i rani Blakea, koji ga ipak uspije ubiti u samoobrani. Za ubijenog se ispostavi da je Dickinsonov sin, te ožalošćeni otac unajmljuje okrutne ubojice da donesu Blakeovu glavu. Blake bježi u divljinu, gdje ga prolanazi Nitko (Farmer), Indijanac uvjeren kako je Blake zapravo reinkarnacija velikog engleskog pjesnika s istim imenom, poznatog po vizijama nalik na one koje njegovi sunarodnjaci postižu s peyotlom.

Što je Jarmusch htio postići s ovim filmom, zbilja ne znam, ali ako mu je cilj bio originalni vestern, u tome je više nego uspio. Crno-bijela fotografija je eksterijerima američkog Sjeverozapada dala neobični nadrealni ugodjaj, tako da nam Divlji zapad, nekadašnji simbol slobode, izgleda poput užasno usamljenog i depresivnog mjesta. Razni bizarni, ali uglavnom neugodni likovi (Iggy Pop kao manijakalni ubojica-transvestit, Henriksen kao kanibal) dozivaju sjećanje na Lynchov TWIN PEAKS. Medju njima se ipak ističu dvojica glavnih likova - Johnny Depp kao zbunjeni dečko, kojemu je veći dio filma smrtno ranjeno i tijelo i duša, te Gary Farmer kao simpatični, ali neortodoksni Indijanac.

MRTAV ČOVJEK je bez svake sumnje originalan film, ali da li je uspio? To sve ovisi o tome da li gledatelj smatra originalnu metaforu jedinim razlogom zbog kojih je spreman dva sata provesti ispred ekrana. Naime, Jarmusch je pokazao smisao za stil, ali ne i za ritam. Početna sekvenca putovanja vlakom, koja nikako da završi, odmah daje do znanja da će strpljivost biti jedna od vrlina nužnih za uživanje u filmu. Nimalo ne pomaže ni glazbena partitura Neila Younga, koji su neki art-snobovi nazvali genijalnom, a koja se svodi na monotono tamburanje električnom gitarom. Kada se sve zbroji i oduzme, postaje jasno zašto će mnogi pri pojavi odjavne špice osjetiti veliko olakšanje.