MARS ATTACKS!
Gotovo cijelo jedno desetljeće Tim Burton uspijeva dokazati kako čuvanje vlastitog umjetničkog integriteta u Hollywoodu ipak nije nesavladiv zadatak. Nakon što je kritičare zaintigrirao svojom crnom komedijom BUBIMIR, a producente oduševio komercijalnim uspjehom svoje originalne obrade BATMANA, Burton je stekao kult-status i armiju poklonika koji su mu nekada spremni progledati kroz prste kada podbaci. Posljednji takav slučaj bio je prilično razočaravajući nastavak BATMANA (nakon kojeg je Burton režisersku palicu povjerio mnogo inferiornijem Joelu Schumacheru), ali njegova reputacija nikada nije došla u pitanje. Burtonu se vjerovalo čak i onda kada je za predložak svog najnovijeg filma MARS NAPADA uzeo ni manje ni više nego davno zaboravljeni album sa sličicama iz 60-tih godina. Neki su držali kako se on time nadovezuje na SF-kič 50-tih kojem je odao hommage u EDU WOODU, a drugi kako je riječ o parodiji na DAN NEZAVISNOSTI. Po onome što se moglo vidjeti, dalo bi se zaključiti kako su i jedni i drugi u pravu.
Film započinje scenom konja u plamenu koja bi se svojim nadrealizmom mogla mjeriti sa slikama Bunuela i Salvadora Dalija, da bi nakon nje slijedio uistinu impresivan prizor desetina tisuća letećih tanjura koji se zlokobno približavaju Zemlji. Njihovo prisustvo postaje poznato američkoj vladi, pa predsjednik (Nicholson) na nagovor svog ljigavog pres-atašea (Short) i pacifističkog znanstvenog savjetnika (Brosnan), te uz prosvjede militaristički raspoloženog generala (Steiger), odlučuje o tome obavijestiti javnost i organizirati svečani doček. Ali, doček se pretvara u masakr i čovječanstvo shvaća kako su Marsovci neprijateljski raspoloženi - masakriraju ljude i beskrajno se zabavljaju pri tome. Cijeli niz likova, od biznismena u Las Vegasu (Nicholson), njegove new ageu sklone supruge (Bening), bivšeg boksača (Brown), seoskog mladića (Haas), TV-voditeljice (Parker) i njenog dečka (Fox) pokušavaju nekako preživjeti u tom kaosu.
Mnogi će gledatelji nakon što završi odjavna špica ostati otvorenih usta, ali ne zato što ih je film oduševio, nego od nevjerice izazvane time što se jedan od najoriginalnijih holivudskih autora spustio na nivo infantilnosti nezabilježene čak ni u 80-tim godinama. Naime, MARS NAPADA upao je onu scenarističku klopku koja vreba svaku komediju - previše je bedast da bi ga se shvatilo ozbiljno, a previše dosadan i neduhovit da bi mogao zabaviti gledatelje. To se odnosi i na cijeli niz ovršno ocrtanih likova (po uzoru na filmove katastrofe 70-tih godina), medju kojima čak možemo naći i ocvalog pjevača Toma Jonesa koji glumi samog sebe. Glumci, ma koliko snažni bili, jednostavno ne mogu udahnuti život tim lešinama - ako je netko smatrao da će se ljudi smijati samo zato što Nicholson glumi predsjednika, grdno su se prevario o čemu svjedoči njegov govor uz kamin, koji može poslužiti kao pilula za spavanje, umjesto izvora smijeha. Isto se to odnosi i na štoseve koji se toliko često ponavljaju da postaju zamorni (moramo li baš uvijek slušati Marsovce koji, masakrirajući i razarujući monotono ponavljaju kako dolaze u miru?). I, na kraju, film nije ni previše dosljedan - čas se parodijski obara na 50-te i 60-te, a čas zaluta u 70-tim (čemu služe blaxploitation zvijezde kao što su Jim Brown i Pam Grier?).
Nakon impresivnog početka, film jednostavno tone sve dublje i dublje, gubeći se u nizanju nedovršenih ili ispraznih likova koji će za par kadrova biti likvidirani na početku zabavan, a kasnije sve dosadniji način. Otprilike svakih deset ili petnaest minuta gledatelj sebi može dozvoliti nekakav blagi smiješak. Oni koji vole bizarnost moći će jedino uživati u originalno zamišljenim vanzemaljcima i njihovom glasanju, da bi im i taj užitak bio prekinut u završnici koja daje novo značenje riječi "banalnost".
Ukratko, MARS NAPADA predstavlja dosada najveći promašaj u Burtonovoj karijeri koji se definitivno ne isplati ne pogledati, osim ako gledatelj nije njegov idolopoklonik. Gledanje na videu, u veselom društvu i uz par dodatnih stimulansa, možda bi moglo polučiti i nekakve drukčije rezultate, ali autor ovih redaka ne može jamčiti za to.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos