KAD BI ZIDOVI MOGLI PRIČATI

IF THESE WALLS COULD TALK

• uloge: Demi Moore, Sissy Spacek, Cher, Anne Heche, Jada Pinkett, Lorraine Toussaint, Xander Berkeley, Matthew Lillard, Craig T. Nelson
• glazba: Cliff Eidelman
• scenarij: Nancy Savoca, Susan Nanus & I. Marlene King (sinopsis: Nancy Savoca, I. Marlene King, Pamela Wallace & Earle Wallace)
• režija: Nancy Savoca, Cher
• proizvodnja: HBO, SAD, 1996.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 94 '

U današnjoj Americi vjerojatno ne postoji pitanje koje je u stanju tako oštro podijeliti društvo na dvije suprotstavljene strane kao što je pobačaj. Iako pobačaj predstavlja politički problem broj jedan, ziheraškom Hollywoodu je predstavljao tabu zbog stravičnih kontroverzi koje izaziva (iako je nedavno i taj tabu prekršen s crnom komedijom GRADJANIN RUTH). Umjesto toga, nezahvalnim poslom da ispituje prednosti i mane tog najneugodnijeg načina planiranja obitelji bavila se, s više ili manje uspjeha, američka televizija i pri tome obično imala dobre rezultate. Nakon KIŠE BEZ GRMLJAVINE, odličnog ali relativno nepoznatog filma koji je prije nekoliko godina pobrao televizijske nagrade, sada možemo vidjeti projekt kablovske TV HBO, kojemu je izvršna producentica Demi Moore.

Mjesto radnje je jedna kuća u kojoj u tri priče vidimo iskušenja koja je neželjena trudnoća priredjivala ženama u tri vremenska razdoblja. U prvoj priči, koja se odvija pedesetih, očajna udovica (Moore) je prisiljena na ponižavajuće kršenje zakona da bi se riješila djeteta. U drugoj priči, koja se odvija sedamdesetih, majka četvero djece (Spacek) mora birati izmedju petog djeteta i sada već legalnog pobačaja. U trećoj priči, koja se odvija danas, mlada studentica (Heche) svoju odluku o materinstvu mora donijeti u atmosferi kada sukob zagovornika i protivnika prava na pobačaj eskalira u nasilje.

Iako autori od samog početka jasno zauzimaju "pro choice" stranu u sporu, ovaj film ipak nadilazi agitpropski mentalitet i svoju nam poruku uspijeva izreći na filmski suvisao i zanimljiv način. Iako su priče djelo različitih autora, ostavljaju dojam čvrste cjeline, a i produkcija je na višem nivou od TV-rutine. Ipak, filmu se može prigovoriti loš izbor glumaca - Demi Moore je nakon svih njenih pseudofeminističkih ispada u holivudskom smeću (PRELJUBNICA, STRIPTEASE) jednostavno teško probaviti u "ozbiljnom" filmu, a i Cher se u završnom segmentu doima nekako nasilno umetnuta u nj (za što se iskupila solidnom režijom). Sve u svemu, KAD BI ZIDOVI MOGLI PRIČATI predstavlja jedan od, ako ne kvalitetnijih, ono sasvim sigurno intrigantnijih naslova na policama naših videoteka.