KRLETKA

THE BIRDCAGE

• uloge: Robin Williams, Gene Hackman, Nathan Lane, Dianne Wiest, Dan Futterman, Calista Flockhart, Hank Azaria, Christine Baranski
• scenografija: Robert W. Welch
• kostimografija: Ann Roth
• fotografija: Emmanuel Lubezki
• montaža: Arthur Schmidt
• glazba: Mark Mothersbaugh & Jonathan Tunick
• scenarij: Elaine May (po originalnom scenariju Marcella Danona, Jeana Poireta i Francisa Vebera)
• režija: Mike Nichols
• proizvodnja: United Artists, SAD, 1996.
• distribucija: Jadran Film
• trajanje: 118 '

Godine 1996. Hollywood je sebi postavio jedan važan zadatak - učiniti sve što je u njegovoj moći da Bill Clinton bude ponovno izabran za predsjednika SAD. Kada je taj zadatak ispunjen, analatičarima je ostalo da se spore o tome kolike je tu zasluge imala Clintonova osobna karizma, dobra propagandna kampanja ili financijska podrška kineske vlade, ali sumnjam da bi LA CAGE DE FOLLEUX, popularna francuska komedija iz 1978. bila odabrana za remake da su političke okolnosti bile drukčije. S obzirom da je dotični francuski film, pored dva nastavka, doživio svoje uprizorenje i kao brodvejski mjuzikl, ne čudi što je za režisera odabran Mike Nichols, koji u Hollywoodu važi za teatarski orijentiranog filmaša.

Radnja započinje u South Beachu, gradiću u Floridi koji je sa svojim hedonističkim duhom i zanimljivim noćnim životom važi kao američka meka za homoseksualce. Armand (Williams) je vlasnik transvestitskog kluba u kojem je glavna zvijezda njegov dugogodišnji feminizirani ljubavnik Albert (Lane). Nemir u njihovu višegodišnju idilu unosi Val (Futterman), sin nastao u kratkom heteroseksualnom izeltu, kada ga suoči s činjenicom da se ženi s Barbarom (Flockhart), djevojkom koju je upoznao na studiju. Slobodumni otac nema problema s tim, ali zato su djevojčini roditelji sasvim drukčija "sorta" - otac je Kevin Keeley (Hackman), ultrakonzervativni republikanski senator iz Ohija koji se zalaže za "obiteljske vrijednosti". Stjecajem neugodnih okolnosti (glavni politički saveznik pronadjen mrtav u krevetu crne maloljetne prostitutke) Keeleyu je vjenčanje potrebno radi popravljanja imagea pred izbore, pa on odlazi na put da upozna roditelje svog zeta. Armand i Albert se nalaze pred gotovo nemogućim zadatkom da odglume normalan bračni par.

Da nije tako neugodno začinjen već otcranim klintonovskim "politically correct" agitpropom i sadističkim iživljavanjem na republikancima, KRLETKA bi mogla biti čak i zabavan film. Kad kažem "mogla", onda mislim da Mike Nichols, koji je gotovo dva desetljeća pokušavao nagovoriti holivudske producente da daju sredstva za taj projekt, nije režiser stvoren za tu vrstu filmova. Naime, njegov suhi i monotoni stil režije je takav da bi i komedija s Jim Carreyem izgledala dosadnija od prosječne Bergmanove drame. Srećom, scenarij njegove stare suradnice Elaine May malo popravlja stvar, kao i više nego dobra glumačka ekipa. Robin Williams kao "macho" homoseksualac po prvi put pokazuje nešto suzdržaniji stil glume, djelomično zato što je u sjeni hiperaktivnog kazališnog glumca Nathana Lanea u ulozi homoseksualne "žene". Ostali su manje-više voštane figure, pogotovo mladi bračni par (Futterman, Flockhart) koje ćemo brzo zaboraviti.

Razvučena, s nešto smiješnih situacija i s dosta propuštenih prilika da se pretvori u urnebesni komični mjuzikl, KRLETKA je primjerenija kazališnoj predstavi nego filmu, ali ipak vrijedna gledanja kada nemate utrošiti dva sata na nešto pametnije.