TWO IF BY SEA
Nekako u ovo vrijeme prošle godine Sandra Bullock je bila proglašena najomiljenijom glumicom u anketi održanoj među čitaocima konferencije TV&Film.HR, što manje-više odgovara njenoj popularnosti u cjelokupnoj svjetskoj BBS/Internet zajednici. Ta popularnost nije bila ograničena na domenu computer geeekova i stoga ne čudi što su je producenti United Artista nastojali nabrzaka eksploatirati. Isplativši joj 5 milijuna US$ honorara, stavili su joj popularnog MTV-jevog komičara Denisa Learyja za partnera i skrčkali nešto što bi trebala biti "romantična komedija". Kada su se sjetili da njeno ime ipak ne garantira uspjeh, bilo je kasno: da bi koliko-toliko spasili stvar, odlučili su se za nepopularnu praksu neodržavanja pretpremijere za kritičare, ali film je svejedno završio u komercijalnoj crnoj rupi. Ispostavilo se da ni Sandra Bullock nije imuna na neuspjehe.
Radnja započinje razgovorom dvoje ljubavnika čiji automobil progoni armada policijskih vozila. Frank (Leary) je 35-godišnji irski sitni lopov, a Roz (Bullock) 30-godišnja židovska blagajnica u biblioteci, koja svog dragog nastoji izvesti na pravi put. Frank joj nastoji udovoljiti, uvjeren da je krađa Matisseove slike njegov posljedni "posao". Pošto sliku trebaju predati posrednicima u jednom gradiću Nove Engleske, njih dvoje će vrijeme prekratiti "posluživši" se napuštenom bogataškom vilom. I, dok ih progoni FBI na čelu s agentom O'Malleyem (Kotto) i pokvareni Frankov pomagač Beano (Robson), dotle Frank ima mnogo prečih problema, jer mu djevojka, suočena sa stvarnošću života više klase, sve više razmišlja o napuštanju i bacanju u naručje zgodnog susjeda Evana Morgana (Dillane).
Da je film očigledno sniman na brzinu, svjedoči činjenica da se scenaristički trio (čiji je član i Leary) nije znao odlučiti snima li romantičnu ili "običnu" komediju. Najtragičnije od svega jest da ih je u presudnom trenutku napustio smisao za humor, tako da u cijeloj toj nazovi-komediji ima možda samo par trenutaka koji će izmamiti kratkotrajan osmjeh. Umjesto toga imamo hrpu blesavih štoseva, likova koji se ponašaju poput učenika škole za djecu s poteškoćama u razvoju i gomile klišea. Jednako tako "romantični" aspekt filma se svodi na ubitačno dosadne dijaloge Franka i Roz, ugušene kako trivijalnošću - očito je netko mislio da je za biti Tarantino dovoljno masovno spominjati filmove u replikama svojih junaka - tako i masovnim i skroz nepotrebnim korištenjem prostačkog vokabulara. Jedina vrijedna stvar u ovoj nesreći od filma jesu izgled Sandre Bullock i prekrasni eksterijeri Nove Škotske, što je ipak nedovoljno da se itko gledanjem gubi sat i pol vremena života.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos