PUT BEZ POVRATKA

NO WAY HOME

• uloge: Tim Roth, James Russo, Deborah Unger, Catherine Kellner, Joseph Ragno
• scenografija: Phyliss Cedar
• kostimografija: Ana Crabtree
• fotografija: Claudia Raschke
• montaža: Stanley Warnow
• glazba: Rick Giovinazzo
• scenarij: Buddy Giovinazzo
• režija: Buddy Giovinazzo
• proizvodnja: Orenda Films, SAD, 1996.
• distribucija: Poly Bros
• trajanje: 97 '

Nakon šest mučnih godina u zatvoru Joey (Roth) izlazi odlučan da se ni po koju cijenu ne vrati iza rešetaka. To izgleda mnogo lakše zamisliti nego ostvariti, jer mu jedino utočište pruža brat Tommy (Russo), kojemu baš ne cvjetaju ruže i čija je supruga Lorrain (Unger) neprijateljski raspoložena prema bivšem robijašu. Joeyu dodatnu nelagodu izaziva spoznaja da mu se brat duboko upetljao u dilanje trave. No, Joey se ne predaje i nastoji preživjeti, uspjevši zadobiti Lorrainino povjerenje. Na žalost, Joeyevi napori da nekako vrati svoj prethodni život propadaju kada Tommyjevo petljanje s kriminalcima dovede do krvavog raspleta.

Mnogi će kritičari biti u iskušenju da ovaj film nazovu tarantinovskim, ali samo dva elementa ovaj zanimljiv proizvod njujorške nezavisne scene povezuju s univerzumom velikog Quentina. To su, s jedne strane, neki elementi izuzetno brutalne završnice, a s druge strane je to pojava njegovog omiljenog glumca Tima Rotha u glavnoj ulozi. U suštini, PUT BEZ POVRATKA je ozbiljan film s mnogo više elemenata socijalne nego psihološke drame. Iako bi se nekim cjepidlakama scenarij mogao učiniti previše konvencionalnim i predvidljivim, ipak ga izvlače dva izvrsna tumača glavne uloge - uz Jamesa Russoa koji je poslovično uvjerljiv u kao neurotik, briljira već spomenuti Roth sa za njega atipičnom minimalističkom glumom. Režija Buddyja Giovinazzoa nije baš previše ispeglana, s dosta početničkih rješenja, ali ima osjećaja za ritam tako da nam film nijednog trenutka nije dosadan.

Ukratko, PUT BEZ POVRATKA je mali film koji zaslužuje veliki palac gore.