COURAGE UNDER FIRE
Trebalo je proći više od pet godina pa da se Hollywood sjeti zaljevskog rata i iskoristi svoje resurse ne bi li od njega stvorio nekakav snažan film. Razlog tome je vjerojatno ziheraška računica prema kojoj publika ionako preko CNN-a zna sve o ratu, odnosno o njemu ima predodžbu kao o izuzetno laganom i gotovo rutinskom trijumfu zapadne vojne tehnologije koji teško da može dati materijala za zanimljive priče. Ipak, tvrtka 20th Century Fox je ove godine, predvidjajući masivni priljev dolara od DANA NEZAVISNOSTI, odlučila novac uložiti u spektakl drukčije namjene - umjesto zarade cilj su bile nominacije za "Oscara". U tu je svrhu angažiran Edward Zwick, daroviti televizijski režiser i producent (I TO MI JE ŽIVOT) koji takodjer ima sklonost prema ratnim spektaklima prepunim patetike koje se ne bi postidio jedan Veljko Bulajić (RAT ZA SLAVU, LEGENDE O JESENI).
Radnja započinje za vrijeme velikog savezničkog juriša na iračke položaje, kada u kaosu bitke potpukovnik Serling (Washington) zabunom uništi tenk sa svojim ljudima. Mučen osjećajem krivnje i ogorčen nastojanjem svojih pretpostavljenih da zataškaju slučaj, Serling je premješten u Pentagon gdje se odaje piću sve dok mu njegov prijatelj i pretpostavljeni general Herschberger (Moriarty) ne povjeri novi zadatak. Naime, Bijela kuća ima namjeru po prvi put dodijeliti Medalju časti jednoj ženi za hrabrost u borbi i Serling mora obaviti formalnu istragu. Predmet istrage je kapetan Karen Walden (Ryan), pilot bolničkog helikoptera koja je spasila nekoliko ljudi zagubljenih u iračkoj pozadini i pri tome poginula. Serling ispitujući preživjele svjedoke uočava razlike u njihovim pričama i odlučuje po svaku cijenu istjerati stvari na čistac, iako Bijela kuća i Pentagon zahtijevaju da se istraga što prije okonča.
Scenarij za film je napisao Patrick Sheane Duncan, vijetnamski veteran koji je svoja iskustva najbolje pretočio na platno u svom briljantnom niskobudžetnom debiju 84 CHARLIE MOPIC. Ovdje, iako je imao veći budžet i solidnog Zwicka kao režisera, nije uspio postići onako snažan dojam. Djelomično je to stoga što se zaljevski rat ipak razlikuje od vijetnamskog, a djelomično zato što je HRABROST RATNIKA pala kao žrtva svoje grandioznosti. Kao model za priču je uzet Kurosawin klasik RASHOMON, tako da jedan te isti dogadjaj vidimo iz nekoliko različitih kuteva. To je trebalo omogućiti da Meg Ryan iskoristi svoje glumačke sposobnosti do kraja tumačeći jedan te isti lik u nekoliko verzija. Ali, to se nije dogodilo - Ryanica, iako se dosta potrudila da kao ogrubjela vojnikuša odbaci image Pepeljuge iz svojih romantičnih komedija, jednostavno nije imala priliku da se nametne kao značajan lik. Film je oteo Denzel Washington, već jednom nagradjen "Oscarom" za lik vojnika u RATU ZA SLAVU, kojemu su namjestili lik upravo idelan za njegov "no nonsense" stil. Nevolja je u tome što film ima jednostavno previše dobrih glumaca, previše likova i previše sporednih elemenata, tako da se gubi u razvučenosti. Dodajmo svemu tome i robovanje klišejima, kako onima iz "politically correct" agitpropa, tako i onima iz rutinskih sudskih TV-drama, pa se film doima razvučenim. Poseban je problem i to što HRABROST RATNIKA dotiče neke sasvim ozbiljne teme - žene u vojsci, "prijateljsku vatru", "sindrom zaljevskog rata" - ali samo na trenutak i Duncanov scenarij njima ne obraća takvu pažnju kakvu bi zasluživali.
Ipak, to ne znači da je HRABROST RATNIKA loš film. Scene bitke su sjajno režirane (australski "centurioni" izvrsno glume američke "abramse"), gluma je više nego sjajna, Hornerova glazba ostavlja impresivan dojam. Samo na kraju tog gotovo dvosatnog iskustva gledatelj ostaje razočaran zbog osjećaja da je sve to vidio prije.
(c)1997 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos