[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

UCJENA

RANSOM

Za razliku od većine holivudskih dječjih zvijezda, koja nemaju blistavu budućnost u zrelim godinama, Ron Howard se uspio nametnuti kao značajno ime, ali ne kao glumac, nego kao režiser. To ima zahvaliti svojim radovima (MALA SIRENA U NEW YORKU, ČAHURA, VATRENE KACIGE, UDALJENI HORIZONTI) koji su odreda skupi, sa zvjezdanom glumačkom postavom, nesumnjivo spektakularni, rado gledani od publike i hvaljeni od kritike. Doduše, postoji jedan problem: malo tko se danas sjeća tih filmova, jer je Howardu nedostajala ona božanska iskra talenta neophodna da se uđe u pravi holivudski panteon. Malo je falilo da se to promijeni s očekivanom žetvom Oscara za APOLLO 13, ali su Akademijini glasači ipak sačuvali zrno dostojanstva, pa se mora zadovoljiti sa statusom zanatlije koji raznoraznim "high concept" bedastoćama uspijeva dati kakav-takav smisao. Slično je i s njegovim prvim izletom u žanr akcijskog trilera, inspiriranim istoimenim djelom Alexa Sandersa iz 1956. godine.

Glavni junak filma je Tom Mullen (Gibson), bivši vojni pilot koji je doslovno iz ničega stvorio četvrtu avio-prijevozničku kompaniju na svijetu. Sada kao bezobrazno bogati tajkun uživa u plodovima svog rada, zajedno s lijepom suprugom (Russo) i devetogodišnjim sinom (Nolte), a jedina stvar koja uznemirava idilu jesu glasine o upetljanosti u podmićivanje sindikalnih funkcionara. No, ubrzo će shvatiti kao bogatstvo zna biti prokletstvo, jer sin prilikom šetnje u parku pada u ruke skupini otmičara na čelu s korumpiranim, ali inteligentnim policajcem Jimmyjem Shakerom (Sinise). Kada E-mailom stigne poruka od otmičara koji zahtijevaju 2 milijuna US$ otkupnine, bračni par se mora suočiti s najvećim iskušenjem u životu. Agent FBI Lonnie Hawkins (Lindo) savjetuje da se otkupnina plati, ali nakon što prvi pokušaj isplate pada u vodu, Mullen je sve manje uvjeren da će sina ikada vidjeti živog. Umjesto toga dolazi na očajničku, ali genijalnu ideju - umjesto da plati otkupninu isti iznos nudi kao nagradu za otmičarske glave.

Originalni scenarij za film je prije pet godina za Martina Scorseseja napisao poznati književnik Richard Price (CLOCKERS, MORE LJUBAVI), ali se moralo sve do sada čekati na ekranizaciju, koja je pripala u ruke Howardu, željnom iskušavanja u za njega neobičnom žanru krimića. Ne može se reći da je Howard loše pristupio poslu - angažirao je vrhunsku glumačku ekipu (i skupu - Gibson je isplaćen s rekordnih 20 milijuna US$ honorara), darovitog Poljaka Sobocinskog koji je svojom fotografijom filmu dao mračnu atmosferu nalik na SEDAM, te je konačno i sam dao pečat svojim inteligentno zamišljenim scenskim rješenjima. Ali ono najbitnije nije učinio - promjenu scenarija, neophodnu da bi se cijelo ostvarenje izvuklo iz "high concept" kaljuže u koju danas, poput brontosaura, tonu veliki filmovi iz tvornice snova.

Naime, iskusniji gledatelj manje-više zna kojim će tokom krenuti film, usprkos tome što priča ima upečatljive likove. I, dakako, negativci su mnogo zanimljiviji od pozitivaca. Za razliku od Mullena, kojeg Gibson portretira uz dosta prenemaganja, Gary Sinise jednostavno briljira kao hladni i proračunati negativac, koji, osim što si dozvoljava da nekog iskreno voli, ima čak i moralno opravdanje svojih postupaka. Ostali su glumci prilično slabo iskorišteni - Rene Russo uglavnom služi kao ukras, Delroy Lindo se nije baš istakao kao agent FBI, a najzanimljivija je Lili Taylor u ulozi Shakerove djevojke i Donnie Wahlberg (bivši član grupe NEW KIDS ON THE BLOCK) kao otmičar kojeg muči grižnja savjesti.

Na žalost, izvrsne je likove i zaplet potpuno upropastilo Howardovo robovanje žanrovskim i scenarističkim konvencijama. Negdje na sredini filma pažljivo planirana i domišljata operacija za isplatu otkupnine pada u vodu, kako zbog potpuno idiotskog detalja u završnom dijelu plana, tako i zbog neobjašnjene i malo vjerojatne deus ex machina intervencije. Zatim, Shaker je mogao na brutalan, ali sasvim elegantan način natjerati izludjelog oca da ipak povuče svoju ponudu. Konačno, završnica nudi više nego ironični obrat u cijeloj priči kojim bi se konačno mogao zaključiti film. Ali, Howard nije mizantrop poput Claudea Chabrola, niti sebi može dozvoliti luksuz malih nezavisnih filmova na istu temu - pravda mora pobijediti, tako da nas Howard maltretirati s totalno neuvjerljivih dodatnih 10-15 minuta u kojima iz domene trilera gledatelj izenada ulijeće u traš-bum akcijadu.

Sve u svemu, UCJENA je film koji je imao potencijala za uzdizanje iznad žalosnog holivudskog prosjeka, ali kojeg je ziheraštvo osudilo da ne bude ništa iznad jednokratne zabave.

  • ocjena: podnošljiv (*)

    (c)1997 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos