NICK OF TIME
Iako se režiser John Badham može pohvaliti izuzetnim djelima koja su obilježila 70-te i 80-te godine (GROZNICA SUBOTNJE VEČERI, DRACULA, PLAVI GROM, POLICIJSKA ZASJEDA), o njemu danas među kritičarima ne vlada naročito povoljno mišljenje. Razlog je vjerojatno u tome je što Badham, kao vrhunski zanatlija, u 90-tim imao manje sreće od svog kolege Richarda Donnera, te bi mu se u rukama našli ispodprosječni scenariji. Kako je sam Badham priznao u jednom od intervjua, sebe nikada nije smatrao filmskim autorom i stoga se uzdržavao od bilo kakvih scenarističkih intervencija koja bi njegovom djelu dala kakvu kvalitetu. Stoga se moglo pretpostaviti da će u njegovim rukama ipak dobro funkcionirati scenarij koji se temelji na zapletu dostojnom jedog Hitchcocka.
Radnja započinje jednog dana oko podneva kada vlakom iz San Diega u Los Angeles dolazi Gene Watson (Depp), bezlični računovođa zajedno sa šestogodišnjom kćerkom (Chase). Par na željezničkoj stanici slučajno odaberu gospodin (Walken) i gospođa Smith (Maffia), i lažno se predstavivši kao policajci, otmu djevojčicu i oca predstave pred užasan izbor. Daju mu revolver, šest metaka i točno sat i pol vremena da ubije guvernerku Kalifornije (Mason) inače će mu ubiti kći. Očajni Watson slijedećih sat i pol vremena pokušava pronaći izlaz iz nemoguće situacije, i praćen sveprisutnim Smithom, doživljava mnoga neugodna iznenađenja.
U PRAVOM TRENUTKU spada u onu vrstu filmova koji se mogu, ovisno o trenutnom raspoloženju, dići na nebesa ili sasjeckati na komadiće. Za ovo potonje je najviše argumenata dao scenaristički par, upropastivši zaplet gomilom neuvjerljivosti i nelogičnosti (zavjera u kojoj Watson uopće nije potreban), kao i više nego uvredljivom količinom prizemne klintonovske "politically correct" propagande (dobri crnci, hispanoamerikanci i žene vs. loši bijeli republikanci). Ali, naravno, ima i dobrih strana: Badham priču, smještenu u "real time" (90 minuta radnje u 90 minuta filma), uspijeva održati u furioznom tempu, tako da opušteniji gledatelj može zaboraviti na takve propuste. Osim toga, i glumci su kvalitetni: Depp je izvrstan kao bezlični obični čovjek u neobičnoj situaciji, Walken dobar kao negativac, isto kao i Roma Maffia u neobično složenoj ulozi; jedna od holivudskih veteranki, Marsha Mason, prilično je uvjerljiva političarka. Ipak, od svih najviše valja pohvaliti Charlesa Duttona, crnog glumca koji je zaslužan za rijetke svijetle trenutke u onoj nesreći od ALIENA 3.
Ukratko, Badham je svakako imao boljih trenutaka, ali ovaj njegov hičkokovski trilerčić se može preporučiti kao neobavezna zabava.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos