HAKERI

HACKERS

• uloge: Jonny Lee Miller, Angelina Jolie, Jesse Bradford, Laurence Mason, Renoly Santiago, Fisher Stevens, Alberta Watson, Darren Lee, Peter Y. Kim, Ethan Browne, Lorraine Bracco, Wendell Pierce
• scenografija: John Beard
• kostimografija: Roger Burton
• fotografija: Andrzej Sekula
• montaža: Chris Blunden & Martin Walsh
• glazba: Simon Boswell
• scenarij: Rafael Moreu
• režija: Ian Softley
• proizvodnja: United Artists, SAD, 1995.
• distribucija: Jadran Film
• trajanje: 105 '

Godina 1996. je na izmaku, a još se nije odradila kvota pravih i potencijalnih holivudskih hitova godine 1995. Ono prema čemu olujnu godinu neki filmofil može pamtiti jest i pokušaj velikih holivudskih studija da u svojim proizvodima eksploatiraju informatičku revoluciju. Namjerno kažem "pokušaj", jer je Hollywood po dobrom starom običaju od svega napravio "high concept" kašu. Uz katastrofalni JOHNNY MNEMONIC, mogli smo vidjeti i takva razočaranja kao što su MREŽA i VIRTUOZNOST. Njima su se pridružili i HAKERI mladog Iana Softleya, film koji po zapletu dosta podsjeća na SNEAKERSE, kombinaciju tehno-trilera i komedije koji su u zasluženi zaborav odplutali prije neke tri godine.

Prolog filma se dešava godine 1988. kada 11-godišnji klinac pomoću kompjutera i modema izazove kolaps Wall Streeta i poslije toga bude osuđen da "do punoljetstva ne dotakne kompjuter". Sedam godina kasnije isti klinac nastoji nadoknaditi propušteno i u jednoj njujorškoj srednjoj školi se priključi elitnoj grupi "cool" hakera, među kojima je i privlačna cura po imenu Kate (Jolie). Njihov bezbrižni život, koji se svodi na hakiranje, igranje arkadnih igrica i gubljenje vremena u cybercaffeima prestaje kada jedan od njih, po imenu Joey (Bradford) naleti na povjerljivi sadržaj u kompjuteru jedne mega-korporacije. Uhapsi ga Tajna služba, ali disketu sa sadržajem je već bio sakrio. Ona postaje ciljem Kuge (Stevens), bivšeg hakera, a sada stručnjaka za kompjutersku sigurnost koji je smislio briljantni plan da napravi zločin stoljeća, a klince iskoristi kao idealne žrtvene jarce.

Ian Softley, koji se dosada može pohvaliti jedino zanimljivom biografijom "Beatlesa" BACKBEAT, suočio se s ozbiljnim problemima kada je zamišljao svoje djelo. Prvo, kako sam priznaje u jednom intervjuu, ni o kompjuterima ni o Internetu nema pojma, a drugo, realistički pristup toj temi ne bi dao materijal za atraktivan film (odnosno, barem je to credo holivudskih glavešina). Stoga se poslužio s dosta pjesničke slobode i hakere i njihovu supkulturu portretirao kao modernu verziju "buntovnika bez razloga", odjevene u "cool" odjeću i liberalnih svjetonazora i nesređene seksualne orijentacije. Sve je to garnirano soundtrackom "generacije X" i prikazom "hackiranja" koji, po dobrom starom običaju suvremenog Hollywooda, nema veze sa stvarnošću ali barem impresivno izgleda na ekranu. Da se stalo na tome, HAKERI su mogli ispasti odličan spot za MTV. Problem je u tome što je u sve to ugarnirana nekakva priča - naravno, prepuna klišeja i lako zaboravljivih likova. Glavni junaci - koje tumače Jonny Lee Miller (kao Sick Boy u TRAINSPOTTINGU pokazao je da može mnogo više) i Angelina Jolie - nam idu na živce. Epizodisti su mnogo zanimljiviji (kao i glavni negativac u prilično cool izvedbi Fishera Stevensa), ali nedovoljno razrađeni. Lik koji tumači Lorraine Bracco je sasvim nepotreban.

Kada se sve zbroji i oduzme, HAKERI su jedan od boljih kiber-filmova 1995. godine, ali s obzirom na prosjek, to i nije nekakvo dostignuće. Kod njegovog ocjenjivanja ne smijemo zanemariti ni eventualni učinak na publiku. Kod većine neinformiranih će izazvati ili tehnofobiju ili pojavu maloljetnih gremlina koji vjeruju da njegov sadržaj ima veze sa stvarnošću. Kod manjine informiranih izazvat će podsmjeh ili prezir kojeg su hakeri iz stvarnog života jasno iskazali "preuredivši" propagandni materijal filma na Internetu. Za one koje ne vole previše razmišljati, HAKERI bi čak mogli i biti zabavni, ali jedva.