VRIŠTAVCI

SCREAMERS

• uloge: Peter Weller, Jennifer Rubin, Roy Dupuis, Andrew Lauer, Charles Powell, Ron White
• scenografija: Perri Gorrara
• kostimografija: Trixi Rittenhouse
• fotografija: Rodney Gibbons
• montaža: Yves Langlois
• glazba: Normand Corbeil
• scenarij: Dan O'Bannon & Miguel Tejada-Flores (po priči Philipa K. Dicka SECOND VARIETY)
• režija: Christian Duguay
• proizvodnja: Triumph Films, Kanada/Japan/SAD, 1996.
• distribucija: Poly Bros
• trajanje: 107 '

Znanstvena fantastika kao žanr je lijep primjer kako najbolja književna djela znaju biti predloškom očajnih ili osrednjih filmova i obrnuto. Djelomično je to uzrokovano činjenicom da su predlošci ili predugi (Lynchova ekranizacija Herbertove DINE je izgledala zbrzana) ili prekratki (Longova ekranizacija Gibsonovog JOHNNYJA MNEMONICA je izgledala razvučenom) da bi stali u cjelovečernji format. Stoga je skepsa filmofila prema ekranizacijama djela majstora SF-literature prilično opravdana. Autor koji je, barem dosada, izbjegao tu sudbinu, jest svakako Philip K. Dick (1928 - 1982), iza kojeg stoji BLADE RUNNER, po mnogima, uključujući autora ovih redaka, jedan od najboljih filmova svih vremena. Dicku se posrećilo i s drugom ekranizacijom, Verhoevenovim TOTALNIM OPOZIVOM (1990), možda ne najboljim, ali svakako jednim od kvalitetnijih SF-filmova proteklog desetljeća. Stoga ne iznenađuje što su očekivanja za treću po redu Dickovu ekranizaciju, ovaj put u kanadsko-japanskoj koprodukciji, bila natprosječna.

Radnja započinje godine 2078. na planetu Sirius 6B, nekadašnjoj rudarskoj koloniji pretvorenoj u pustoš nakon rata između Novog ekonomskog bloka i njima suprotstavljenih rudara iz Saveza. Da bi se suprotstavio nadmoćnom neprijatelju, Savez je svoje snage na planetu opskrbio s vrištavcima, robotima-ubojicama sposobnim da proizvode sami sebe. Pukovnik Hendricksson (Weller), zapovjednik snaga Saveza na planetu, uskoro prima ponudu za pregovore od desetkovanih neprijateljskih snaga. Spreman je prihvatiti je, ali zato mora propješačiti do neprijateljskih linija, preko puste zemlje gdje vrebaju vrištavci, sada već i ne previše izbirljivi kada je u pitanju neprijateljska živa sila. Ubrzo će Hendricksson s užasom shvatiti kako su vrištavci doslovno evoluirali i da su sposobni napadati svoje žrtve koristeći ljudsko obličje.

Ljubitelji SF-filma će nakon gledanja VRIŠTAVACA morati zaključiti kako je i veliki Dick konačno pao kao žrtva svođenja svog djela na jeftine komercijalne klišeje. Scenarij, iza kojeg stoji i jedan Dan O'Bannon (TAMNA ZVIJEZDA, OSMI PUTNIK) dobar je na samom početku, da bi negdje pred sredinu filma sve krenulo prema uobičajenoj, predvidljivoj ali dozlaboga neuvjerljivoj horor-završnici (uključujući i sada već otrcani "ali..." završni kadar). Režiser Duguay je, pak, uložio dosta truda da s relativno skromnim sredstvima filmu da turoban apokaliptičko-distopijski ton, vješto kombinirajući jeftinu scenografiju s ledenom pustoši kanadskog sjevera. Ali, sve to, uključujući i više nego solidnog Petera Wellera u ulozi šutljivog glavnog junaka, nije bilo dovoljno da filmu da prolaznu ocjenu. Uz prilično neuvjerljivu početnu pretpostavku o strojevima koji u rekordno kratkom vremenu sami evoluiraju i dobijaju ljudsko obličje, postoje i mnoge druge rupe i neuvjerljivosti u scenariju.

Ukratko, možemo reći da su VRIŠTAVCI SF-film koji je najviše razočarao u 1996. godini.