VIRTUOSITY
Negdje u producentskim uredima "Paramounta" početkom 1995.
"Znači, istina je? Fox radi nekakav spektakl na temu virtualne stvarnosti? Nešto kao Los Angeles 1999? Kako su ga nazvali? ČUDNI DANI? Kakav kretenski naslov! Ma nema veze, znaš što ćemo uraditi, napravit ćemo mi našu verziju i izbaciti je prije nego što ti umišljenci naprave premijeru... Gdje ono? Veneciji? Tko bi pravio premijeru na plaži? Ah, da Venecija u Italiji, gondole, mafija i "o sole mio"... Nema veze, gdje sam stao? Dakle, zeznut ćemo ih isto kao što su Hollywood Pictures zeznuli Warnera s filmom o obračunu kod O.K. Corrala prije dvije godine. Samo nam treba netko pouzdan... Da, sjetio sam se... Brett Leonard, dečko je dobar, napravio je ČOVJEKA-KOSILICU. Trebao bi biti stručnjak za kompjutersku grafiku, a i ne gnjavi nas s nekim svojim idejama. Daj, reci, kakav je zaplet ČUDNIH DANA? Nekakvo ubojstvo? Znaš što, zeznut ćemo mi njih duplo. Znaš kako idu danas stvari o serijskim ubojicama? E, pa napravit ćemo mi film o serijskom ubojici iz virtualne stvarnosti."
Rezultat ovog imaginarnog, ali prilično vjerojatnog razgovora započinje polunadrealnom sekvencom Los Angelesa 1999. godine koji nastanjuje gomila istovrsnih ljudi u sivim odijelima. Jedini koji odskaču iz slike jesu dva tipa u smiješnim policijskim odijelima od kojih je Parker Barnes (Washington), glavni junak filma. Ubrzo slijedi obračun s opakim ubojicom, ali mnogi detalji pokazuju kako je Barnes zapravo u programu virtualne stvarnosti. Kada izađe odatle, ispostavlja se kako je on zapravo bivši policajac, osuđen na višegodišnju robiju zbog osvete nad ubojicom svoje obitelji, te koji je pristao biti zamorac radi skraćenja kazne. Vlasti ga ubrzo ponovno vade iz ćelije i nude mu potpunu amnestiju zato jer svoje sposobnosti iz virtualne mora koristiti u pravoj stvarnosti. Naime, njegovog kibernetičkog protivnika, opakog Sida 6.7 (Crowe), njegov je tvorac Lindenmeyer (Spinella) pomoću silikonske nanotehnologije obdario materijalnim tijelom i pustio da tumara po stvarnom svijetu. I dok se broj mrtvaca po losanđeleskim ulicama uporno povećava, Barnesu je dodatan motiv činjenica što se među 183 serijske ubojice po kojima je modelirana Sidova ličnost (Hitler, Manson, Saddam Hussein) našao i onaj koji mu je ubio obitelj.
Količina klišea s kojima nas je opskrbio Eric Bernt zbilja je dojmljiva: Los Angeles (kliše #1), 1999. godina (kliše #2), policajac frustriran prethodnom traumom (kliše #3), zatvorenik kojem nude oproštaj (kliše #4), superinteligentni serijski ubojica (kliše #5), virtualna stvarnost (kliše #6), cijela policija ne može uhvatiti jednog jedinog čovjeka pa se očajna obraća drugom pojedincu (kliše #7), ženski lik koji služi kao ukras (kliše #8), lik djeteta kojeg poslije moraju spašavati (kliše #9), pogrešno optuženi pozitivac (kliše #10), a da ne nabrajam dalje, recimo da je tu iz stoljetne riznice filma došao i kliše poludjelog znanstvenika. No, iako je svjetska kritika s dosta opravdanja VIRTUOZNOST dočekala ne na nož, nego na motornu pilu, ipak mu se mora priznati par svijetlih točaka. Usprkos drvene glume inače dobrog Denzela Washingtona (kojemu akcijske uloge očito ne leže) i još drvenije glume drugih protagonista (uključujući i Crowea), film je više nego solidno režiran (pogotovo početna sekvenca), kompjuterski efekti su zbilja dojmljivi, a protagonisti (pogotovo Crowe) znaju s vremena na vrijeme izbaciti par duhovitih replika.
VIRTUOZNOST je, dakle, naslov koji je prilično daleko od opisa kvalitete filma, ali bi mogao biti blizu, kada se usporedi s nekim sličnim ostvarenjima. Dakle, film koji se može pogledati ako se isključi mozak i ako se nema raditi što pametnije.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos