[ Recenzije ] [ Pretraživanje ]         Filmske stranice         [ http://film.purger.com ]

IMITATOR

COPYCAT

Dr. Helen Hudson (Weaver) je psiholog specijaliziran za proučavanje fenomena serijskih ubojica. Nakon jednog predavanja je napada Darryl Lee Cullum (Connick), ubojica odbjegao iz zatvora gdje je završio zbog njenog vještačenja. Znanstvenica bude spašena, ali nakon toga oboli od agorafobije i zatvori se u svoju kuću i s vanjskim svijetom komunicira isključivo preko kompjutera i modema. Nekoliko godina kasnije San Francisco postaje lovištem novog serijskog ubojice. Policijska detektivka Monahan (Hunter) dolazi do znanstvenice s molbom da joj pomogne sa svojim stručnim znanjem, jer se ispostavilo kako monstrum svoje žrtve ubija oponašajući poznate serijske ubojice iz prošlosti. Znanstvenica u početku oklijeva da se pridruži lovu na ubojicu, želeći iza sebe ostaviti demone prošlosti, ali ubrzo primjeti da je netko promatra. Uvjerena kako je taj netko možda odgovoran za ubojstva, konačno pristaje pomoći policiji.

Tipično američka opsjednutost fenomenom serijskih ubojica izgleda da ne pušta šefove holivudskih studija. Umjesto da se mane ćorava posla i tretiranje te teme ostave ili manjim tvrtkama (kao što je New Line sve prijatno iznenadio s filmom SEDAM) ili poslovično zanatskoj televiziji, oni uporno svojim scenaristima nameću težak zadatak da stvore monstrume groznije i sposobnije od Hannibala Lectera. Pokušaj da se u maniri "high concepta" sličan recept primijeni na IMITATORA neslavno je propao. Lik Clarice Starling iz KAD JAGANJCI UTIHNU je ovdje razdvojen na "slabu" znanstvenicu (Weaver) i "jaku" policajku (Hunter). Slično je i s glavnim negativcem, koji bi po Hitchcockovom načelu trebao biti kostur trilera: ima ih dvojica - seoski idiot Cullum (Connick), koji se odjednom pretvara u superinteligentnog mračnjaka koji iz ćelije smrti manipulira svim događajima te nasuprot njemu mirni i tihi momak s bijelim okovratnikom (McNamara). Da stvar bude gora, scenaristi nas maltretiraju i s prikazom emocionalnih problema detektivke i njenih kolega iz policije. Kada iskusniji gledatelj zna što će se dogoditi na kraju, moglo se bar očekivati nešto pametniji režiserov odgovor na pitanje "kako". Ali, i tu se nije izbjeglo otrcanim "deja vu" rješenjima.

Ukratko, IMITATOR je film koji odgovara svom imenu: blijeda imitacija ionako već potrošenog materijala.

  • ocjena: podnošljiv (*)

    (c)1996 Dragan Antulov


    NAPOMENA: Ovaj dokument namijenjen je isključivo za osobnu upotrebu.
    Za svako drugo korištenje i re-distribuciju u elektronskom, pisanom ili bilo kojem druogm obliku,
    uključujući i WWW-stranice, potrebna je izričita PISANA dozvola autora.

    Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos