Joe (La Paglia) je vlasnik prodavaonice ploča koju bi uskoro trebala preuzeti velika korporacija. To nije njegov jedini problem, jer osoblje trgovine sačinjavaju razni bizarni likovi: od filozofiranju sklonog Lucasa (Cochrane) koji mu pronevjeri gomilu svotu novaca ne bi li u Atlantic Cityju dobio na kocki, pa do Debre (Tunney) koja se brijanjem glave pokušava psihički oporaviti od pokušaja samoubojstva. Istog dana na potpisivanje nosača zvuka dolazi pop-zvijezda Rex Manning (Caulfield), i u tako kaotičnoj situaciji ne treba mnogo da trgovini priprijeti katastrofa. Ali, na kraju će se, kao u svakoj bajci, sve dobro završiti.
Iako su se tvorci filma potrudili da tu činjenicu dobro sakriju, riječ je o klasičnom "high concept" holivudskom proizvodu, inspiriranom hvaljenim niskobudžetnim filmom TRGOVCI Kevina Smitha. Dakako, pošto je u pitanju ipak veliki budžet, nije se moglo bez "poliranja": protagonisti koji izgledaju poput tinejdžerskih foto-modela (lijep je primjer Liv Tyler), "moćan" soundtrack i Allan Moyle, specijalist za filmove na temu "omladinskog buntovništva" (TIMES SQUARE, BUNTOVNIK S RADIO VALOVA), na mjestu režisera. To samo po sebi nije moglo biti dovoljno za veliki film, ali se gledateljima barem mogla osigurati jednokratna zabava. Ali, to se nije dogodilo: ne može se izbjeći dojam o izvještačenoj spontanosti. Dojam još snizuje Moyleovo inzistiranje na (najčešće nasilno umetnutim) glazbenim pauzama koje ilustrira glupiranjem osoblja trgovine. Previše nedovršen da bi bio suvisao film, a previše razvučen za glazbeni spot, EMPIRE RECORDS je film koji se može ocijeniti kao "kewl" u najgorem emtivijevskom smislu riječi.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos