ČETIRI SOBE

FOUR ROOMS

• uloge: Tim Roth, Sammi Davis, Amanda De Cadenet, Valeria Golino, Madonna, Jennifer Beals, David Proval, Antonio Banderas, Tamlyn Tomita, Quentin Tarantino, Bruce Willis, Danny Verduzco, Paul Calderon, Kathy Griffin, Marisa Tomei
• scenarij: Allison Anders, Alexandre Rockwell, Robert Rodriguez, Quentin Tarantino
• režija: Allison Anders, Alexandre Rockwell, Robert Rodriguez, Quentin Tarantino
• proizvodnja: Miramax, SAD, 1995.
• distribucija: UCD
• trajanje: 98 '

Drevni filozofi, medju kojima i Machiavelli, rekli su da čovjek ono što je lako dobio, još i lakše gubi. Neki kritičari su u posljednje vrijeme sve skloniji tu izreku primjenjivati na opis situacije u kojoj se našla Quentina Tarantina. Taj bivši anonimni scenarist je u rekordno kratkom vremenu postao idolom ozbiljnih kritičara, ali i gomile snobova i djikana, tako da je danas "cool" u onom najgorem MTV-jevskom smislu riječi. Naravno, pošto je poprilično teško kroz duži rok održavati kvalitetu svog rada i izbjegavati uobičajene kreativne padove, mnogi od vjernika će se na svaki sitni znak nesavršenstva pretvoriti u ogorčene otpadnike. Izgleda da je i Tarantino svjestan da je sve veći broj onih koji ga smatraju folirantom, pa je u posljednje vrijeme svoju filmašku aktivnost ograničio na asistenciju manje poznatim kolegama. Ali, čak i tako proračunato djelovanje ne štiti od negativnih posljedica; njegova nedvosmislena podrška Robertu Rodriguezu (EL MARIACHI, DESPERADO, OD SUMRAKA DO ZORE) odbila mu se o glavu. Ipak, usprkos svemu, Tarantino je još uvijek guru američkog nezavisnog filma i producenti će pronaći sredstava za projekte njegovih miljenika. Jedan od njih je i ČETIRI SOBE, omnibus koji je zajedno s Rodriguezom i još dvoje anonimusa smislio na festivalu nezavisnog filma u Sundanceu.

Radnja je smještena u hotel "Monsignor", instituciju koja je 40-tih i 50-tih bila omiljeno svratište holivudske elite, a sada su došla teška vremena. Ted (Roth) se na Staru godinu tamo zapošljava kao hotelski potrčko i na prvom danu posla doživljava četiri bizarne dogodovštine (od kojih je svaku napisao i režirao drugi filmaš). U segmentu Allison Anders će naletjeti na gomilu vještica kojima će biti neophodan sastojak za složeni magijski ritual. U segmentu Alexandrea Rockwella će ga pogreška dovesti do bračnog para koji se upušta u hiperbizarne sado-mazo seanse. U segmentu Roberta Rodrigueza mu je povjereno da čuva dvoje nestašne djece meksičkog gangstera, da bi na kraju Quentin Tarantino u svom segmentu još jednom demonstirao svoju upućenost u filmofilske trivijalije replicirajući jednu epizodu serije "Alfred Hitchcock vam predstavlja".

Jedan od razloga zbog kojih sam ovaj film dočekivao sa skepsom jesu ne pretjerano zanimljiva iskustva s omnibusom kao filmskom formom. Omnibusi, dakle filmovi s više režisera koji snimaju različite priče s jednom vezivnom točkom (tema, isti lik ili glumac), bili su najpopularniji 50-tih i 60-tih u Italiji, a kod slabije stojećih kinematografija (npr. eksjugoslavenska) služili kao trening debitantima za "cijele" filmove. Zbog različitih i često proturječnih umjetničkih senzibiliteta, omnibusi su u pravilu bili ili zbrzani ili nedovršeni, i veoma se često postavljalo pitanje "što je pjesnik htio reći". Ni ČETIRI SOBE nisu izuzetak - prva dva segmenta izgledaju kao da su zalutala u Tarantinov univerzum, Rodriguez u trećem samo kopira svoja kratkometražna ostvarenja, dok se Tarantino u svojem, inače najboljem, dijelu još jednom sprda s publikom. Ipak, najgore od svih razočarenja jest Tim Roth, jedan od najboljih glumaca današnjeg Hollywooda, koji se tako odvratno preglumljivao da je film povremeno bilo prilično teško gledati. Iako je dojam u cjelini prilično loš, zbog Tarantinovog dijela i par solidnih glumaca, kao i simpatične glazbe, ČETIRI SOBE se ipak isplate pogledati, ako na raspolaganju nije ništa inteligentnije.