A TIME TO KILL
Holivudska ponuda u posljednje vrijeme bi kritičnijeg gledatelja mogla natjerati da osjeti razumijevanje prema Hitlerovom spaljivanju knjiga. Naime, previše je čest slijedeći slučaj: neka knjiga dođe na vrh top-liste bestselera i tamo se, zahvaljujući neviđenoj propagandi i pohvali od strane kritičara, nalazi tjednima, da bi to s vremenom uočili bezidejni losanđeleski producenti i ispljunuli milijune dolara za autorska prava. Naravno, pri tome se angažiraju mediokritetski režiseri i armija trećerazrednih scenarista, te se za par razmaženih zvjezdica ispljunu osmoroznamenkasti honorari. Rezultat svega toga su na svojoj reputaciji osjetili i takve veličine kao Stephen King ili Michael Chricton. Njima se pridružio i John Grisham, odvjetnik iz Louisiane koji je svoja profesionalna iskustva iskoristio za pisanje uvjerljivih i izuzetno popularnih sudskih trilera. Na žalost, sav njegov talent je zbrisan prilikom iskorištavanja od strane Hollywooda: TVRTKA je postao ubi-bože razvučeni pseudotriler podređen razmaženom Tomu Cruiseu, IZVJEŠTAJ PELIKAN "politically correct" agitprop podređen razmaženoj Juliji Roberts, a KLIJENT nategnuti pseudotriler koji je na jedvite jade dobio prolaznu ocjenu. Za svoju četvrtu ekranizaciju, Grisham je odabrao svoj prvi, dosada nepoznati, roman VRIJEME UBIJANJA, te inzistirao na tome da kao producent ima najviše utjecaja na završni rad.
Radnja započinje u Cantonu, Mississippi gdje jednog dana crnom građevinskom radniku Carlu Leeju Haileyu (Jackson) život bude zauvijek promijenjen. Njegova 10-godišnja kćerkica postaje žrtvom dvoje bijelih đikana koji je siluju, muče i naprave bogaljem. Raspamećeni otac, uvjeren kako će se bijelci za silovanje crnkinje izvući, uzima pravdu u svoje ruke i izrešeta zlikovce na stubama sudnice. I dok optužbu za dvostruko umorstvo zastupa ambiciozni i sposobni tužilac Buckley (Spacey), a sudom predsjeda politikom vođeni sudac Noose (McGoohan), Haileyu je jedina nada mladi, siromašni i idealistički odvjetnik Jake Brigance (McConaughey). Brigance, osim što se mora izdržati neravnopravnu sudsku bitku, mora brinuti i o svojoj obitelji kojoj prijeti ponovno uskrsli KKK. Nadu mu pruža dolazak briljantne sjevernjačke studentice prava Roarke (Bullock), koja s vremenom prema Briganceu počne gajiti i nešto više od profesionalnog štovanja.
Ekranizacija romana, koji može imati 300 i više strana, filmaše stavlja pred ozbiljan problem: da li njegov sadržaj "komprimirati" u cjelovečernji format, ili biti vjeran slovu i očuvati sve likove i elemente zapleta. Grisham se, kao producent, odlučio za ovo drugo, a scenarist Goldman (KLIJENT, BATMAN ZAUVIJEK) disciplinirano izvršio njegove zapovijedi. Rezultat je, kao što se može očekivati, dosada s bezbroj nepotrebnih i površno obrađenih likova i situacija, kojima je nekad solidni, a uglavnom mediokritetski režiser Schumacher (TANKA LINIJA SMRTI, KLIJENT, BATMAN ZAUVIJEK) bezuspješno pokušao udahnuti život otrcanim kadrovima npr. slow-motion egzekuciji silovatelja i sl. Scenarij osim toga pati od problema uvjerljivosti: današnji američki Jug je daleko od ideala međurasne ljubavi, ali nije ni onakva bigotna zabit kao prije tridesetak godina; teza da crnac ne može dobiti pravedno suđenje u Mississippiju ne drži vodu s obzirom da je ta američka država jedinstvena po tome što ima crnačku većinu. Također je element politike (KKK, rasni neredi, Nacionalna garda na ulicama) nekako nasilno umetnut nešto što bi trebalo biti relativno čista sudska drama. Mnogi su kritičari opravdano ukazivali kako se dramska napetost mogla mnogo bolje iskoristiti jednostavnom preinakom predloška, a i mnoga moralna pitanja su samo ovlaš dotaknuta ili jednostavno ignorirana.
U cijelom tom nizu pogrešnih producentskih odluka, Grisham može knjižiti i jednu ispravnu: za glavnu mušku ulogu je izabran mladi i relativno nepoznati McConaughey nakon što su odbačeni mnoge veličine (Woody Harrelson, Pitt, Costner, Harrison Ford i dr.). Izbor Sandre Bullock kao šarmantne asistentice je također dobar, ali je još bolji izbor Ashley Judd (VRUĆINA, STRAST DARKLYJA NOONA) kao odvjetnikove supruge (Bullockici svaka čast, ali teško je progutati da bi se on vratio u obiteljsko gnijezdo ako ga tamo ne čeka bolji komad). Ostali glumci se nisu previše trudili, jer ih je scenarij ionako sveo na epizode, pa nam neće dugo ostati u sjećanju (osim McGoohana, nakon HRABROG SRCA, jednog od najjačih negativaca suvremenog filma). Glazba Eliotta Goldenthala je prilično dobra, ali samo potcrtava dojam da je netko uložio mnogo truda u projekt koji to ne zaslužuje.
Ukratko, VRIJEME UBIJANJA je razvučen, neuvjerljiv, a na kraju i predvidljiv triler koji ne vrijedi dva i pol sata, koje bi gledatelj mogao iskoristiti za nešto pametnije.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos