BULLETS OVER BROADWAY
Woody Allen je jedan od onih filmaša koji možda najbolje ilustriraju gotovo nesavladiv jaz između publike i kritike u svijetu sedme umjetnosti. Tog njujorškog glumca, scenarista i režisera kritičari jednostavno obožavaju, drže ga živućom legendom i klasikom, losanđeleska Akademija ga je pretplatila na "Oscare", a ugled mu je toliki da su čak i tabloidi odustali od prilike da ga sahrane zbog poluincestuozne veze s usvojenom kćeri. S druge strane, publika ga uglavnom ignorira i njegova ostvarenja ne mogu izaći iz okvira art-kina ili kasnonoćnog programa državnih televizija. Razlog za to je veoma jednostavan: Allen je tokom svoje karijere koja traje više od tri desetljeća izgradio svoj vlastiti umjetnički stav i zalupio vrata svakom komercijalnom kompromisu, da bi se s vremenom sve svodilo na jednostavnu formulu: humor za intelektualce. Naime, njegovi filmovi uistinu jesu zabavni, duhoviti i originalni, ali prosječnom gledatelju nalikuju jedni na druge: glavni je junak redovno sam Allen u vječnoj ulozi njujorškog židovskog intelektualca koji prolazi kroz različite oblike krize srednje dobi. S obzirom da je za uživanje u takvim filmovima i izuzetno istančanom, uglavnom verbalnom, humoru potreban najmanje jedan fakultet, i to po mogućnosti onaj društvenih znanosti, nije ni čudo što Allen uživa ugled u ograničenom krugu poklonika.
Njegov najnoviji proizvod, MECI IZNAD BROADWAYA, od takvog modela se razlikuje vremenom radnje i time što se Allen ovaj put zadovoljio radom iza kamere. Glavni je junak David Shayne (Cusack), mladi dramski pisac koji se 20-tih godina pokušava probiti na Broadway sa svojom novom dramom. Pošto su njegova dva prethodna projekta neslavno propala, nevoljko pristaje da mu predstavu financira njujorški gangster (Viterelli). Kvaka je u tome što dotični to čini ne bi li svojoj ljubavnici (Tilly), jeftinoj plesačici, ispunio želju da postane velika glumačka zvijezda. Kada sa užasom spozna kakav bi antitalent morao glumiti u njegovoj predstavi, Shayne je suočen s jezivom moralnom dvojbom: da li pristati na umjetnički kompromis ili riskirati kruh, a možda čak i život. U međuvremenu se okuplja glumačka družina, na čelu s nekad uglednom, ali danas alkoholom načetom Helen Sinclair (Wiest), a ljubavničin tjelohranitelj Cheech (Palminteri) se sve više miješa u kazališni rad.
Allen nije veliki majstor vizualnog izraza, i za svoj ugled prije svega mora zahvaliti svojem scenarističkom daru. Ipak, to ne opravdava zamjerku ovom filmu da su tonovi kamere ipak previše mračni, tako da se gledatelj na trenutke mora potruditi ne bi li se snašao u priči. Ali, zato je Allen izuzetno dobar u radu s glumcima, a ovdje ih se okupila moćna gomilica. Uz Johna Cusacka, koji dobro funkcionira kao Allenov alter ego - nešto nalik na velikog pisca da je kojim slučajem bio zgodniji - imamo izvrsnog Chazza Palminterija. Uzimam slobodu da je Palminteri (za svoj prikaz Cheecha dobio oskarovsku nominaciju) nakon niza promašaja (JADE, DIABOLIQUE) svoj nesumnjivi talent konačno uložio u projekt koji to uistinu zaslužuje. Osoba koja je "Oscara", i to već drugi put, dobila je Dianne Wiest, karakterna glumica koja je već nekoliko puta plodonosno surađivala s Allenom, i njena zanimljiva replika na Gloriju Swanson i slične glumačke dive 20-tih godina je možda najvrijedniji dio filma. Za Jennifer Tilly, koja je nominirana za "Oscara" ipak se može reći kako je malo previše karikirala lik koji tumači. Ali, iako nisu previše impresivan film, MECI IZNAD BROADWAY su još uvijek dobro gledivo, dakako samo za zahtjevnijeg gledatelja koji će o temama iznesenim u ovom zabavnom djelu moći reflektirati dugo nakon što spusti zastor u kinu.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos