MULHOLLAND FALLS
Hollywoodu se mnogo toga može i oprostiti, ali sasvim sigurno ne ono što u posljednje vrijeme radi s talentima izniklima van njegove sfere. Naime, bezidejnu tvornicu snova sve češće čak i na onom komercijalnom polju tuku bilo američki "nezavisnjaci", bilo filmaši iz neameričkih kinematografija. I što se onda dogodi? Producenti šalju svoje agente koji dotičnog filmaša obasipaju hrpama ponuda, nudeći mu milijunske budžete i nevidjeni publicitet ne bi li svoj talent stavio u službu A-produkcije. Oni mudriji šute, oni pritisnuti egzistencijalnim problemima ili vlastitim egom pristaju na ugovor s vragom. Rezultati su megamilijunski promašaji koji u pravilu uvoznog filmaša ili smještaju u "drugu ligu" ili ga natjeraju da se posramljen i bogatiji za jedno neugodno iskustvo vrati kući. To se dogodilo s Robertom Rodriguezom, to se dogodilo s Johnom Woom, a slična se sudbina nadvila i nad Leeja Tamahorija, darovitog Novozelandjanina koji je u rodnoj zemlji potukao Spielbergove dinosaure sa svojom žestokom socijalnom dramom BILI JEDNOM RATNICI.
Njegov je veliki holivudski debi smješten u vrijeme i ambijent svjetlosnim godinama udaljen od novozelandskih slamova. Iako pomalo bizarna, priča se djelomično temelji na istinitim dogadjajima. Krajem 40-tih i početkom 50-tih je Los Angeles izgledao kao raj na zemlji i, logično, organizirani je kriminal pokušao tamo podastrijeti svoje pipke. Da bi to ostalo samo na pokušaju, šef policije je formirao poseban odred na čelu s poručnikom Maxom Hooverom (Nolte), nepotkupljivim, čvrstim momkom koji je okupio svoja tri ratna druga i postao strah i trepet za svakog kriminalca u gradu. Odgovorni isključivo svom šefu, i često ne baš previše obzirni prema ljudskim i gradjanskim pravima svojih "klijenata", smatrali su da ih ništa ne može zaustaviti. Naravno, i njihova će reputacija doći na kušnju kada im bude dodijeljen slučaj Allison Pond (Connelly), lijepe i mlade prostitutke koja je pronadjena mrtva na jednoj pustopoljini. Poručniku Hooveru cijeli taj slučaj prilično teško pada, jer je svojevremeno održavao vanbračnu vezu s Allison. Istraga dalje pokazuje kako je Allison istovremeno održavala veze s drugim muškarcima i da je, štoviše, svoje ljubavne izlete snimala skrivenom kamerom. Kada na jednom filmu vide generala Timmsa (Malkovich), šefa tada svemoćne Komisije za atomsku energiju, Hoover i njihovi ljudi shvaćaju da su na vrat navukli mnogo gadnijeg protivnika od običnih kriminalaca.
Odmah na početku se vidi kako je Lee Tamahori ovaj film uradio bez nekog velikog oduševljenja. Za razliku od BILI JEDNOM RATNICI, gdje je svoj mladenački zanos i kreativnu energiju uložio u prikaz podneblja u kojem je odrastao i kojeg iskreno voli, u ZAGONETNOJ SMRTI je potpuno jasno da je ambijent chandlerovskog Los Angelesa njemu potpuno stran. S formalne je strane sve u redu -razdoblje u kojem se radnja odvija je pristojno evocirano - ali nedostaje inspiracije i gilm izgleda poput rutinske TV-drame. Uz bljedunjavog Tamahorija, krivicu za to snose i scenaristi, koji su mogli ipak smisliti jednu malo bolju priču. Problem je možda u tome što životopis sammog Hoovera i članova njegove jedinice nije bio baš previše filmčian - vjerodostojni film bi se sveo na dosadni niz premlaćivanja. Zbog toga su se scenaristi morali poslužiti imaginacijom i ubaciti danas jako popularan motiv vladine zavjere (da su umjesto nuklearnih pokusa pokretač radnje alieni iz Roswella, film bi bio skroz u skladu sa suvremenim trendovima). Na žalost, tu su se skroz zagubili u klišeima - potpuno je nepotreban lik agenta FBI, kao i "comic relief" u liku Hooverovog prijatelja Elloryja (Palminteri). To, kao i cijeli niz nelogičnosti i rupa u zapletu, te nekorištenje glumačkih talenata Michaela Madsena i Chrisa Penna, ovome filmu oduzimaju prolaznu ocjenu.
Ukratko, ZAGONETNA SMRT je još jedan žalostan slučaj gdje je holivudska mašinerija u cvijetu mladosti smrvila obećavajući talent.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos