GRAĐANIN X

CITIZEN X

• uloge: Stephen Rea, Donald Sutherland, Max von Sydow, Jeffrey DeMunn, Joss Ackland, John Wood
• scenografija: Jozsef Romvari
• kostimografija: Maria Hruby
• fotografija: Robert Fraisse
• montaža: William Goldenberg
• glazba: Randy Edelman
• scenarij: Chris Gerolmo (po knjizi THE KILLER DEPARTMENT Roberta Cullena)
• režija: Chris Gerolmo
• proizvodnja: HBO, SAD, 1995.
• distribucija: Niko
• trajanje: 103 '

Otkako je Jonathan Demme trijumfirao godine 1991. sa svojim filmom KAD JAGANJCI UTIHNU, fenomen serijskih ubojica postao je opsesijom holivudskih scenarista, pogotovo onih koji rade u B-produkciji. I dok je većina njih ulagala strahovite napore ne bi li smislila čudovište gore od Hannibala Lectera, zaplet filma GRAĐANIN X pokazuje da stvarnost zna biti zanimljivija od fikcije. Priča započinje početkom 80-tih u Rostovu, turobnom sovjetskom gradu, gdje poručnik Burakov (Rea), istražitelj lokalne milicije, mora riješiti nekoliko brutalnih ubojstava. Burakovu ne treba mnogo da zaključi kako su ubojstva djelo manijaka, ali će ideološke predrasude i birokratska nesposobnost njegovih pretpostavljenih spriječiti da počinitelj bude uhvaćen prije nego što broj žrtava postane zastrašujuće visok.

Snimljen za kablovsku televiziju HBO, GRAĐANIN X ipak odskače od većine sličnih rutinskih TV-ostvarenja koja za temu imaju zločine iz stvarnog života. Autori su se pobrinuli da klasičan krimi-zaplet koriste za prikaz svakidašnjice u nekadašnjoj prvoj zemlji socijalizma. Zbog svega toga GRAĐANIN X ima mnogo turobniji ugođaj od većine sličnih ostvarenja. Stephen Rea (PLAČLJIVA IGRA) je bio savršen izbor za ulogu deprimiranog, ali upornog istražitelja. Donald Sutherland, pak, u ulozi njegovog konformističkog, ali ipak dobronamjernog šefa, izgleda gotovo kao comic relief. Ostali su glumci solidni, ali ih je scenarij lišio smisla njihove likove - pogotovo partijskog sekretara (Joss Ackland) - koji je u cijelu priču ubačen valjda kao personifikacija sustava. Ipak, usprkos tih nedostataka (neprimjerenog kadriranja, razvučenosti), GRAĐANIN X je jedan od boljih izdanaka svog žanra, superioran čak i razvikanom Fincherovom SEDAM. Hrvatskim bi gledateljima neugodni osjećaj dodatno pojačale neke paralele s postojećom zbiljom (vlast koja je npr. iz ideoloških razloga odbijala priznati postojanje vijetnamskog sindroma). Iako nesumnjivo deprimirajući, GRAĐANIN X je film kojeg svakako valja pogledati.