OPASNA IGRA

DANGEROUS GAME (SNAKE EYES)

• uloge: Harvey Keitel, Madonna, James Russo, Nancy Ferrara, Reilly Murphy, Victor Argo, Kristina Fulton, Heather Bracken, Glenn Plummer
• scenografija: Alex Tavoularis
• kostimografija: Marlene Stewart
• fotografija: Ken Kelsch
• montaža: Anthony Redman
• glazba: Joe Delia
• scenarij: Nicholas St. John
• režija: Abel Ferrara
• proizvodnja: Maverick Pictures/Pentamerica, SAD/Italija, 1993.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 108 '

Ponavlja se priča iz prošle godine kada je hrvatska publika tek s tri godine zakašnjenja dobila priliku pogledati film Abela Ferrare (OKORJELI POLICAJAC). Naše distributere ipak ne trebamo previše zbog toga kuditi, jer Ferrara nije Tarantino. Točnije, za razliku od svog mnogo razvikanijeg kolege koji važi za gurua američkog nezavisnog filma, Ferrara je svoju reputaciju gradio strpljivo i samozatajno, te je dugo vremena bio anonimus za sve osim za najzadrtije filmofile. Uvijek vjeran vlastitom umjetničkom senzibilitetu i nesklon komercijalnim kompromisima, Ferrara je odbijao publiku i oduševljavao kritiku, mada se ne može reći da u svojoj filmografiji nije imao očitih promašaja (KINESKINJA, KRADLJIVCI TIJELA).

Radnja njegovog filma OPASNA IGRA ima zaplet s dosta autobiografskih motiva. Glavni je junak Eddie Israel (Keitel), njujorški režiser koji dolazi u Los Angeles snimiti film "Majka zrcala", komornu dramu koja prikazuje raspad jednog braka. Naizgled rutinski posao pretvara se u mučenje, jer se režiser ne može nositi s glumcima - svojim prijateljem Francisom Burnsom (Russo) koji je ovisnik o drogama i ambicioznom i beskrupuloznom Sarah Jennings (Madonna) koja je spremna osigurati ulogu preko kreveta. Eddiejeva opsjednutost filmom s vremenom donosi ozbiljne posljedice, jer događaji iz stvarnog života polagano počinju oponašaju nasilne i mučne događaje iz filmske priče.

I ovaj put Ferrara nije iznevjerio, te je OPASNA IGRA film koji nas jednostavno nokautira svojom izravnošću, sirovošću i nedostatku ikakvih obzira u prikazu tamnih strana ljudskog ponašanja. Ne oslanjajući se previše na standardne filmske tehnike, Ferrara je svoje djelo napravio tako da do izražaja dođu glumci. Tu je uvijek pouzdani Keitel, a ne zaostaje ni James Russo, specijalist za uloge nasilnih, a istovremeno ranjivih likova. Što se Madonne, jedne od najprezrenijih holivudskih glumica, tiče moram priznati da ni ona ovdje nije napravila loš posao, iako je još uvijek u sjeni mnogo poštovanijih kolega. Ipak, sva ta energija koju je Ferrara bez rezerve unio u film ipak nije producirala rezultat kakav je trebala. Nekako se čini da su mnoge replike i scene same sebi svrha, pa je OPASNA IGRA razvučena, a i nema neke snažne katarze. Ipak, filmu se mora odati priznanje kao još jednom primjeru Ferrarinog režiserskog talenta i beskompromisnog umjetničkog stava.