GOLI RUČAK

NAKED LUNCH

• uloge: Peter Weller, Judy Davis, Ian Holm, Julian Sands, Roy Scheider, Monique Mercure, Nicholas Campbell
• scenografija: Carol Spier
• kostimografija: Denise Cronenberg
• fotografija: Peter Suschitzky
• montaža: Ronald Sanders
• glazba: Howard Shore
• scenarij: David Cronenberg (po romanu Williama S. Burroughsa)
• režija: David Cronenberg
• proizvodnja: Recorded Pictures Company, Britanija/Kanada, 1992.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 115 '

William S. Burroughs je jedna prilično zanimljiva pojava u američkoj književnosti, pjesnik i spisatelj tzv. beat generacije, supkulturnog pokreta koji je 50-tih godina svojim radikalnim izazivanjem postojeće tradicije najavio burno desetljeće koje je tek dolazilo. Tih je godina iz njegovog pera izašla knjiga GOLI RUČAK i oduševila kritiku svojim prilično inovativnim proznim tehnikama. Poznavatelj književnosti koji je tu knjigu pročitao, pak, tvrdi da je njena inventivnost manje proizvod Burroughsovog talenta, a više posljedica masovnog konzumiranja heroina. Također je primjetio da je knjiga toliko puna nasilja i perverzija da prema njoj Ballardov SUDAR izgleda poput petparačkog ljubića za kućanice. Stoga ne čudi da se ekranizacije te knjige dohvatio David Cronenberg, kanadski režiser koji je kult status bio dobio filmovima koje su u svoje vrijeme mnogi kritičari nazivali proizvodima bolesnog čovjeka (MOĆ RAZARANJA).

Radnja se odigrava u New Yorku godine 1953. gdje Bill Lee (Weller) radi kao istrebljivač gamadi. Ubrzo otkrije da mu se supruga (Davis) "fiksa" s otrovom za žohare. Nakon što se i on oda tom poroku, slučajno ustrijeli svoju suprugu i u bijegu naleti na žohara koji ga nastoji uvjeriti da je on zapravo tajni agent. Billa Leeja put vodi u sjevernoafričku luku Interzone gdje će se sresti s gomilom pisaćih strojeva-žohara, homoseksualaca i lezbijki.

Cronenberg je svojevremeno izjavio da bi doslovna ekranizacija Burroughsove knjige zahtijevala nekih 200 milijuna dolara budžeta ( a četiri godine prije VODENOG SVIJETA to još nitko nije mogao zamisliti). Stoga je scenarij prerađen, tako da su u zaplet GOLOG RUČKA ubačeni detalji biografije samog pisca. Rezultat je, u najblažu ruku, konfuzna mješavina stvarnosti ranih 50-tih i Lee/Burroughsovih fantazija i noćnih mora. Mada je film zanatski izuzetno dobro urađen (dobra fotografija i glazba), pojedine se sekvence (npr. divovski žohar koji govori kroz isto tako golemi anus) zbilja ne mogu preporučiti osjetljivijim gledateljima. Sve bi se to još dalo pretrpjeti da nas film na kraju ostavlja bez odgovora na ono banalno pitanje "što je pjesnik htio reći".

Ukratko, film je preporučljiv samo za najzadrtije filmofile i ljubitelje beat-književnosti.