Američko filmsko ljeto 1996. i dalje ubire svoj danak po hrvatskim kino-blagajnama. Nakon HRIDI, BRISAČA i NEPODNOŠLJIVOG GNJAVATORA došlo je vrijeme za TWISTER, još jedan film čije su karakteristike veliki budžet, velika reklama i velika, bilo željena, bilo ostvarena posjećenost kino-blagajni. Ovoga puta je to uzdanica tvrtke "Universal", koja je uposlila Jana de Bonta, bivšeg snimatelja, a potom režisera u tvrtki "20th Century Fox", proslavljenog po svom komercijalno uspješnom debiju BRZINA. Dotični je matičnoj tvrtki donio dosta novaca pa su mu imali namjeru povjeriti remake GODZILE. Ali, de Bont je tražio 120 milijuna dolara budžeta. "Foxovci" su držali da je to ipak malo previše za jednog debitanta, pa je projekt storniran. De Bont je posao ipak našao kod driješenju kese mnogo sklonijeg "Universala", ali je ta tvrtka, poučena gorkim iskustvom VODENOG SVIJETA, poslovni rizik podijelila s "Warner Brosom". Rezultat je bio akcijski spektakl kojem je svoj doprinos dao scenaristički guru Michael Chricton (JURSKI PARK) zajedno sa suprugom Anne-Marie Martin. "Universalovi" su stručnjaci prije ljeta bili procijenili da bi taj projekt morao biti najisplativijim filmom sezone, što bi se i dogodilo da u međuvremenu zlatnu medalju nije uspio otrgnuti DAN NEZAVISNOSTI.
Tema filma je prirodni fenomen koji gledateljima van SAD ne znači baš previše. Naime, na ravnicama američkog Srednjeg zapada često se zna dogoditi da nagli pad atmosferskog tlaka izazove pojavu zračne pijavice koja je u stanju rušiti sve pred sobom. Za što je sve ta pijavica, poznata pod nazivom tornado, sposobna, uvjerit će se mala Jo kada joj godine 1969. zračni vrtlog usisa oca. Radnja se prebacuje u vrijeme današnje. Jo (Hunt) je znanstvenica koja je život posvetila proučavanju tornada i životni joj je cilj pronaći metodu za rano uzbunjivanje. Za to su joj potrebni podaci koje će dobiti pomoću revolucionarne nove sonde. Problem je u tome što je sonda upotrebljiva jedino ako je usisa samo središte vrtloga. Zbog toga Jo i njena družina lunjaju Srednjim zapadom nadajući se da će presreti jedan tornado i sondom mu prepriječiti put. Njima će se stjecajem okolnosti pridružiti Bill (Paxton), Join suprug koji zajedno sa svojom novom djevojkom Melissom (Gertz) dolazi potpisati papire za razvod. Kako se tornadi u kratkom vremenu gomilaju jedni za drugim, tako otpočinje utrka kako protiv sila prirode tako i protiv konkurentske skupine znanstvenika na čelu s ljigavim Jonasom (Elwes).
Michael Chricton u posljednje vrijeme nemilice rasipa svoju spisateljsku reputaciju koju je mukotrpno bio prikupljao od početka 70-tih godina. Scenarij TWISTERA izgleda kao da je pisan lijevom rukom, a po svemu sudeći, po sada već ustaljenom običaju su svoj pečat ostavila još dvojica na špici nepotpisanih suradnika. Prije svega su tu klišei: glavna junakinja mora imati motiv, pa je stoga neophodan patetični prolog o očevoj smrti. Dalje, kao da publika ne može svariti da je glavni negativac atmosferska pojava, pa imamo u crno obučene tipove u crno obojanim vozilima na čelu s tipom kojeg potpuno bezlično glumi Ethan Hawke. Tu je još i nevjerojatno dobrodušna Joina tetka (Smith) koju će gledatelji upoznati samo zato da bi imali još par patetičnih sekvenci i još patetičnijih replika pred finale filma. Dakako, uza sve to ne iznenađuje još jedan patetičnomelodramatičan kliše, tako da je tu Billova zaručnica Melissa (s godinama dosta ofucana Jamie Gertz) za koju nije jasno služi li kao ukras, dama u nevolji ili "comic relief" (sve to neuspješno). Situacija glavnih protagonista, čija je veza/brak pred završetkom, dosta podsjeća na Cameronov BEZDAN, i ovaj film može poslužiti kao zgodna komparacija, na štetu TWISTERA, dakako.
Scenaristički klišei, likovi koji su prozračni i lako zaboravljivi poput vjetra, patetika, mnoge znanstvene neuvjerljivosti (ipak daleko iznad vrijeđanja gledateljeve inteligencije poput one u HRIDI i BRISAČU) - sve se to ipak da oprostiti. Razlog je u de Bontovom inzistiranju na tome da se sve u filmu podredi njegovom pravom i jedinom protagonistu - tornadu. Stoga je sve, priča kao i likovi, podređeno tome, što je imalo barem jednu dobru posljedicu. Producenti su poslušali de Bontov zahtjev da ne radi s velikim imenima (s obzirom na njegov temperament i tučnjave s članovima ekipe, prilično dalekovidan potez), pa smo umjesto zvijezda dobili istinske glumce. Helen Hunt (POLJUBAC SMRTI) je solidno odradila svoju ulogu, učinivši je, za razliku od Paxtona, Elwesa i Gertzove, podnošljivom. Dobri su i ostali epizodisti, poput rock'n'rollom opsjednutog Joinog pomoćnika koji daje jedini uspješni "comic relief".
Kao što sam rekao, namjera de Bonta da glavni i jedini junak bude tornado ispunjena je. Pri tome se kao bivši snimatelj povodio prvenstveno za vizualnim dojmovima. A to s tornadom i nije baš lagan zadatak: naime ta pojava izdaleka izgleda veličanstveno, dok iz blizine ne izgleda ništa spektakularnije od jednog velikog oblaka prašine iz kojeg, s vremena na vrijeme, ispadaju stvari poput automobila, krava i kuća. Cijeli je film zbog svega toga bio nezamisliv bez izvrsnog kadriranja kojemu je svoj doprinos dao česti Eastwoodov snimatelj Jack N. Green (MOSTOVI OKRUGA MADISON). Ali, ipak najve najveće zasluge idu majstorima specijalnih efekata koji su uspjeli napraviti scene od kojih i na najveće kompjuterske novotarije naviknutom gledatelju zastaje dah. Na žalost, to je manje-više jedini razlog zbog kojih će se ovaj film biti upamćen. Jer, to je manje-više jedini adut s kojim TWISTER raspolaže u usporedbi sa svojim konkurentima. Već nakon drugog gledanja, a pogotovo kada sliku sreže pan & scan tehnika sažimanja za video, TWISTER će izgubiti dosta svoje privlačnosti. Dakle, TWISTER je film kojeg možete pogledati i zaboraviti.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos