STRANGE DAYS
Uzrečica da se povijest stalno ponavlja može i ne mora biti točna, ali je svim epohama zajedničko da njihovi suvremenici upravo svoje vremensko razdoblje smatraju najvažnijim u povijesti. Ni mi s kraja tisućljeća nismo izuzetak od toga, pa stoga ne čudi što informatička revolucija, koja po mnogima obilježava ovu epohu, nalazi svoje mjesto u proizvodima suvremenog Hollywooda. No, dobra stara tvornica snova umjesto da se ozbiljno pozabavi sa sociološkim, psihološkim i političkim posljedicama globalne informatizacije, na vrli novi svijet silikonskih čipova gleda kao na petog jahača Apokalipse. To i ne čudi, jer su holivudski filmaši shvatili da će kompjuteri vrlo skoro postati superiornim u onome što je bit Hollywooda - moći iluzije. Zato se većina novih, uvjetno rečeno, "informatičkih" filmova, bavi fenomenom virtual realityja, pri čemu već spomenuto neprijateljstvo najčešće dovodi do katastrofalnih umjetničkih rezultata (ČOVJEK-KOSILICA, JOHNNY MNEMONIC).
ČUDNI DANI, SF-triler cijenjene režiserke Kathryn Bigelow (NEAR DARK, PLAVI ČELIK, PAKLENI VAL) ima sličnu temu. Posljednji su dani godine 1999. u Los Angelesu, gdje Lenny Nero (Fiennes), bivši policajac, zarađuje za život dilajući zabranjeni proizvod nove tehnologije. Naime, razvijena je tehnika kojom se mogu direktno iz mozga snimati ono što subjekt takvog postupka vidi, čuje i osjeća. Takve su snimke, pogotovo one pornografske, izrazito tražene. Ali, Lennyju jednom za oko slučajno zapadne snimka na kojoj se vidi ubojstvo prostitutke Iris (Bako). Lenny uz pomoć svog prijatelja, privatnog detektiva Alexa (Sizemore) i žene-tjelohranitelja (Basset) odlučuje otkriti ubojicu, između ostalog i zato što je ugrožen život njegove bivše djevojke (Lewis).
Dok bi neki drugi filmaš od svega napravio kupus i alibi za par sekundi kompjuterski generiranih spec-efekata, Kathryn Bigelow je imala dosta sreće što je za predložak uzela rad svog supruga Jamesa Camerona, jednog od najcijenjenijih suvremenih režisera i scenarista (TERMINATOR, RAMBO 2, ALIENS, BEZDAN). Cameron je u njemu drag motiv nove tehnologije podredio veoma inteligentnoj kriminalističkoj priči, u kojoj se ističu dobro postavljeni likovi. A upravo su upečatljivi i višedimenzionalni likovi ono što drži dobar film. Kathryn Bigelow je imala sreće i zbog toga što je uzela više nego solidne glumce. Pun je pogodak izbor britanskog glumca Ralpha Fiennesa (najpoznatiji kao sadistički SS-zapovjednik iz SCHINDLEROVE LISTE) za ulogu glavnog protagonista, koji bi se teško mogao nazvati junakom. Dobra je bila i odluka da Lenny dobije partnera u liku crne tjelohraniteljice, koja kao "tough guy" predstavlja više nego jasan kontrast. To je, po svemu sudeći, Cameronov ustupak svojoj supruzi, koja u svojoj filmografiji voli uloge čvrstih žena uvijek spremnih na akciju.
Ali, nije samo kontrast glavnih junaka ono što ovaj film čini fascinantnim. Uz neospornu vještinu Kathryn Bigelow, jedne od najvećih majstora akcije u suvremenom Hollywooda (treba samo vidjeti izvrsno napravljenu početnu sekvencu), valja pohvaliti i odluku da se ovaj polufuturistički film noire stavi u ozračje kraja milenija. Motiv apokaliptičnog svršetka jedne povijesne epohe, kojeg svatko od nas drukčije doživljava (za Kathryn Bigelow i njene sugrađane iz Los Angelesa je to, izgleda, Damoklov mač rasnih nereda), dobro korespondira s motivom ljudskog otuđenja. Isto onako kao što kaos na ulicama razara suvremeno društvo, tako i suvremena tehnologija otuđenja, dovedena do savršenstva virtual realityjem, razara pojedinca.
Neki kritičari nisu mogli izdržati, a da ne kažu kako ČUDNI DANI predstavljaju ni manje ni više nego BLADE RUNNER devedesetih. S obzirom da dotični film odavno drži kult-status jednog od najboljih djela sedme umjetnosti ikada napravljenih, to je više nego hrabra tvrdnja. Ne ulazeći na sklisko tlo vrijednosnih prosudbi, ne mogu se izbjeći određene paralele, makar na sadržajnoj ravni - u oba je filma glavni junak bivši policajac, zaplet je filmnoarovski triler, a atmosferi pečat daje vizualno fascinatna, ali emocionalno hladna apokaliptička metropola u koju se pretvorio Los Angeles. Uz još jednu žalosnu sličnost - oba su filma u svoje vrijeme komercijalno propala, tek da bi s godinama stekla pravu vrijednost - postoji još jedna. Iako su oba filma svojim sadržajem mračni i depresivni, njihovi su autori smogli snage i svojim junacima, a i izmučenim gledateljima, dati svjetlo na kraju tunela. A i zbog te male, ali dragocjene iskrice optimizma u apokaliptičnoj noćnoj mori, ovom filmu se mora odati dužno priznanje.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos