PRIMAL FEAR
Većina ljudi koji žive u onom što je Voltaire nazvao najboljim od svih mogućih svjetova zna kako stvari stoje. Diktatori drže vlast, nesposobne pijandure dobijaju na izborima, ubojice djece dobijaju državna odličja, teroristi Nobelove nagrade za mir, narko-bosovi predsjednička pomilovanja, prognanici se ne vraćaju na spaljena ognjišta, a zločinci ostaju nekažnjeni. Amerikanci, koji su naivno vjerovali kako je njihova savršena zemlja slobodnih i dom hrabrih lišen takve dijagnoze, osvještenje su dobili na kraju procesa O.J. Simpsonu. Iako je optužba više nego jasno dokazala kako je razmažena ragbi-zvijezda okrutni ubojica vlastite supruge i slučajnog namjernika, porota ga je oslobodila da iz suda izađe kao bogat čovjek. Frustracija koju je ta očita nepravda izazvala kod Amerikanaca našla je svog odjeka i u Hollywooda koji sve češće snima priče o tome što se dešava kada naizgled idealni sustav zakaže.
Glavni junak ISKONSKOG STRAHA, najnovijeg i najkomercijalnijeg ostvarenja te serije, jest Martin Vale (Gere), superodvjetnik koji brani mafijaše i ubojice. Osim novaca, dodatni poticaj u poslu mu je i slava, pa stoga ne čudi što sa zadovoljstvom preuzima slučaj Aarona Stamplera (Norton). Naime, čikaški nadbiskup Rusherman, veliki dobrotvor i jedan od najpopularnijih i najmoćnijih ljudi u gradu, pronađen je iskasapljen u svom dvoru. Policija je nedaleko od mjesta ubojstva uhvatila njegovog ministranta Stamplera, oblivenog nadbiskupovom krvlju. Odvjetnik Vail, vidjevši kako je riječ o epileptičnom mladiću potpuno nedužnog izgleda, započinje oštru borbu kako bih svog klijenta oslobodio optužbe i prijeteće smrtne kazne. Za slučaj je osobno zainteresiran i okružni tužitelj Shaughnessy (Mahoney), vođa skupine gradskih moćnika kojima je pokojni nadbiskup svojevremeno uprskao milijunsku investiciju. Kao suparnika Vailu šalje tužiteljicu Janet Venable (Linney), koja je svojevremeno bila Vailova partnerica na poslu i u krevetu.
Žanr sudskog trilera je izuzetno pogodan za one filmaše koje zanima odnos slike koje čovjek stvara o sebi i njegove prave prirode. Slučaj glavnog junaka - koji se predstavlja kao supermaterijalistički cinik, a u sebi krije naivnog idealistu - nije jedini u cijelom filmu, i moglo bi se reći da ISKONSKI STRAH upravo to ima za glavnu temu. Na žalost, druga tema koja bi bila logična za ovakav film - pitanje odvjetničke etike - nije uopće dotaknuta, odnosno glavni junaci se tretiraju kao osobe koje takvih dilema nemaju. Kao posljedicu imamo likove koji nisu najbolje profilirani. A to je zbilja šteta, jer se ne sjećam holivudskog filma koji je u posljednje vrijeme imao ovako snažan casting. Zanemarimo li Richarda Gerea, koji je najbolji kada glumi luđake i psihopate, a kao homo vulgaris izgleda kao kreatura, glumci su više nego dobri. Laura Linney je kao Gereova bivša partnerica simpatična (na žalost, sjećamo je se iz izuzetno loše pustolovine po nazivu CONGO), ali najjača je uloga Edwarda Nortona kao mladića koji u sebi krije veliku tajnu. Dobri su i epizodisti - Frances McDormand (KRVAVO PROSTO), John Mahoney, Andre Braugher (kojeg upravo gledamo kao jednog od detektiva iz izvrsne serije ODJEL ZA UMORSTVA).
Ali, relativno zanimljiv predložak i dobar casting ne znače automatski dobar film. Ovdje nije pomoglo ni to što je za režisera angažiran Gregory Hoblit, vrhunski profesionalac koji je zaradio nekoliko "Emmyja" za svoje televizijske radove, od kojih su najpoznatiji ZAKON U LOS ANGELESU i NYPD BLUE. Izgleda da je upravo televizijski background došao glave svim naporima da se od ovog napravi izuzetan film. Naime, Hoblit je, izgleda zaboravio da radi film za veliki ekran. Scenarij je prepun ovlaš dotaknutih, ali obećavajućih motiva, koji, na kraju, ne vode nikamo. U nekoj TV-seriji gdje se od svakih od tih motiva može napraviti cijela epizoda, to nije problem. Ovdje je to kao posljedicu imalo preveliku razvučenost i, na kraju, neuzbudljivost filma. Iako je ISKONSKI STRAH profesionalno urađen film, gledatelj se nakon više od dva sata sjedenja u kinu osjeća iscrpljen i bez katarze.
Ukratko, ISKONSKI STRAH je film koji se može gledati, ali uz dosta napora.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos