PRIGUŠIVAČI

THE SILENCERS

• uloge: Jack Scalia, Dennis Christopher, Carlos Lauchu, Lucinda West, Clarence Williams III
• scenarij: Joseph John Barmettler (sinopsis: Joseph John Barmettler, Richard Preston Jr. & William Applegate Jr.)
• režija: Richard Pepin
• proizvodnja: P.M. Entertainment Group, SAD, 1996.
• distribucija: Oscar
• trajanje: 97 '

Dok kao ozebli sunce očekujemo X-FILES, kultnu američku SF-seriju, bilo u obliku kazeta VTI-ja, bilo kao pravu stvar na državnoj dalekovidnici (da kucnemo u drvo), moramo se zadovoljiti B-proizvodima koji eksploatiraju njenu temu. Tako je i s ovim filmom, čiji se zaplet temelji na pretpostavci da NLO-i ne samo da postoje, nego da su njihovi vanzemaljski piloti još davno uspostavili kontakt s američkom vladom. Da istina o tome ne bi procurila u javnost brinu se Ljudi u crnom, opaki tipovi koji različitim sredstvima ušutkavaju sve svjedoke paranormalnih pojava. Kao žrtva Ljudi u crnom pada ni manje ni više nego jedan senator, a agentu Raffertyju (Scalia) iz njegova osiguranja je povjeren još jedan, mnogo delikatniji zadatak - da prati konvoj s važnim teretom. Ispostavi se da je taj teret Comdor (Christopher), simpatični vanzemaljac čiji je zadatak da uništi Ljude u crnom, koji su zapravo alieni osvajačkih namjera.

Dok X-FILES svoju popularnost imaju zahvaliti tome što se najsmjelije pretpostavke dočaravaju na realističan i uvjerljiv način, PRIGUŠIVAČI su jednu prilično atraktivnu temu uništili rutinerskim pristupom. To što su scenaristi zaplet shvatili kao priliku da u film kao lopatom nabacaju hrpu akcijskih sekvenci, još bi se dalo progutati, ali to što je njihov protagonist Jack Scalia (kojeg se TV-mazohisti sjećaju po naslovnoj ulozi magnetoskopske mizerije pod imenom GLAVNI IGRAČ) zbilja predstavlja uvredu zdravom ukusu. Dennis Christopher u ulozi njegovog partnera-vanzemaljca je nešto podnošljiviji, ali kao lik ne može izbjeći klišeima "politically correct" moraliziranja. Glavni junaci u pauzama spašavanja svijeta pronalaze vremena da rješavaju isto tako klišeizirane obiteljske probleme, što i ne iznenađuje, jer se ispostavi da cijelu invazijsku armiju vanzemaljaca za par minuta može rasturiti jedan pojedinac. Sve te neuvjerljivosti su se još mogle tolerirati u komediji, ali su producenti, na žalost, imali ili namjeru snimiti mrtvački ozbiljan film, ili, što je vjerojatnije, nisu imali nužnog smisla za humor.