TANK GIRL
Ne sjećam se da sam ijedan film dočekao s toliko malo nade i toliko zlih slutnji kao TENK CURU. Prvo su iz Amerike stigle vijesti kako je kritika film sahranila, a publika ignorirala, uz uobičajene optužbe režiserke Rachel Talalay (DUH IZ KOMPJUTORA) na račun cenzorski raspoloženih producenata. Zatim sam imao prilike pogledati i predložak - strip dvojice mladih Britanaca koji su, tako mi bar tvrdi stručnjak, bili napušeni dok su ga radili. Na kraju su, izgleda, i naši distributeri bili uplašeni pa ovaj film izbacili odmah na video umjesto rizične kino-distribucije.
Radnja se odvija godine 2033. Veliki je komet izazvao kataklizmu i fatalnu nestašicu vode na Zemlji. Dragocjenu tekućinu monopolski drži Korporacija za vodu i struju na čelu sa zlim Kesleejem (McDowell), ali ima i otpadnika koji im kvare posao. Među njima je i Rebecca (Petty) kojoj Korporacija u jednom napadu ubije momka, otme sestru a nju zatvori u logor. Rebecca odatle bježi uz pomoć stidljive avio-mehaničarke Mlaznice (Watts) i usput Korporaciji krade tenk. Njih dvije započinju rat protiv Korporacije, a pomoć će im pružiti Ripperi - mutirani klokani.
Izgleda da je razlog što su kritičari bili razočarani u tome što Rachel Talalay nije koristila film da bi davala neke smrtno ozbiljne feminističke ili ekološke komentare, nego je film nastojala učiniti što vjernijim duhu stripa. Dakle, dobili smo zafrkanciju od filma sa kartonskim likovima (osobito McDowell u rutinskoj ulozi ultranegativca) i scenama eksterijera koje nimalo ne kriju da su snimane u studiju. Uza sve to cijeli film prati ljuti altrenativni rock (Bjork, Portishead, Iggy Pop) koji, za razliku od nekih sličnih ostvarenja, izuzetno dobro funkcionira kao katalizator radnje. Uz to posebnu draž filmu daje i korištenje animiranih sekvenci i kadrova iz stripa. Što se glumaca tiče, oni se nisu mogli baš previše razmahati u jednodimenzionalnim likovima. To možda ne vrijedi za Lori Petty, čiji je naslovni lik u neku ruku ekvivalent nezaboravne Nicholsonove uloge iz BATMANA i daje najveći dio otkačenjačkog šarma cijelom filmu.
Dakle, s vremena na vrijeme se dogodi da Murphyjevi zakoni zakažu te da loš predosjećaj iznevjeri gledatelja. U slučaju TENK CURE to važi ako se ne zaboravi da je cilj ovog filma neobavezna zabava.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos