OP-CENTER
Po mnogima je završetak hladnog rata, a sudbina Bondovog ciklusa je tome bila najbolji dokaz, trebao zaviti u crno sve ljubitelje kako špijunskog filma, tako i tehno-trilera. No, u tim je sušnim godinama, kada se Hollywood morao bolno prilagođavati novom svjetskom poretku, jedan čovjek uspio udahnuti žanru dah života. Njegovo je ime bilo Tom Clancy, i tri su njegova romana o Jacku Ryanu, skromnom analitičaru CIA-e i Bondovom antipodu, doživjela uspješne filmske adaptacije (LOV NA CRVENI OKTOBAR, PATRIOTSKE IGRE, NEPOSREDNA OPASNOST). No, mada su i kritika i publika hvalile ta djela, sam je pisac bio prilično nezadovoljan ekranizacijama. Stoga je nakon nekoliko godina odlučio da ne samo piše neposredno za film, nego i da bude izvršni producent. Rezultat je svega toga OP-CENTAR, mini-serija koja je otprilike u ovo vrijeme prošle godine imala premijeru na američkoj TV, a danas je možemo vidjeti u obliku TV-filma.
Radnja započinje kada Nacionalni centar za rješavanje kriza, koordinaciono tijelo američkih vojnih, obavještajnih i policijskih službi, dobija novog šefa. Predsjednik je uvjeren da ta institucija u post-hladnoratovskom svijetu nema više smisao postojanja i na njeno čelo imenuje Paula Hooda (Hamlin), bivšeg antiratnog aktivista, kako bi nadgledao njeno ukidanje. No, stjecajem okolnosti, Hood je istog dana prisiljen na akciju - u malom ukrajinskom selu bivši kagebeovci organiziraju pljačku nuklearnih glava s namjerom da ih za masne novce prodaju bliskoistočnim klijentima. Kako kriza napreduje, Hood ne samo da postaje svjestan opasnosti, nego i toga da povjerljivi podaci cure iz Bijele kuće.
Izgleda da je OP-CENTAR pilot za eventualno ambiciozniju i dugotrajniju seriju. O tome najbolje govori mnogobrojnost i relativna nerazrađenost brojnih likova i podzapleta - tipična boljka pilot-filmova. No, bez obzira na to, kao i uobičajenu sterilnost američke TV-produkcije, OP-CENTAR funkcionira kao korektno napravljen špijunski film u režiji provjerenog zanatlije Lewisa Teaguea (NAVY SEALS). Žanrovski je primjereniji drami nego trileru, jer uzbuđenja nekako nedostaje i cijeli je opterećen elementima sapunske opere. No, pažljivije će gledatelje možda zato zabaviti Clancyjevo inzistiranje na perfidnom crnjenju trenutačnog američkog predsjednika (lik prvog Amerikanca u filmu je očito napravljen po modelu Clancyju mrskog Billa Clintona). Možda upravo zbog tog za američku televiziju rijetkog politiziranja OP-CENTAR zaslužuje nešto više od prolazne ocjene.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos