GRANICE SVEMIRA

LIFEPOD

• uloge: Robert Loggia, Jessica Tuck, Stan Shaw, Adam Storke, Ron Silver, Kelli Williams, Ed Gale, CCH Pounder
• scenografija: Curtis A. Schnell
• kostimografija: Katherine Dover
• fotografija: Robert Stearman
• montaža: Alan A. Baumgartner
• glazba: Mike Mancina
• scenarij: M. J. Roach, Pen Densham (sinopsis: Pen Densham po motivima priče Alfreda Hitchcocka i Harryja Sylvestera)
• režija: Ron Silver
• proizvodnja: Fox West Pictures, SAD, 1993.
• distribucija: UCD
• trajanje: 84 '

Unatoč pravom pravcatom blagu koje scenaristima SF-filmova nude zapleti iz žanrovske književnosti, oni su nerijetko skloni praviti nove verzije starih filmova, pri čemu se zna dogoditi da original uopće ne bude u okviru žanra. Mada samo po sebi to ne mora značiti da će film biti loš, (kao što svjedoči PLANET PROKLETIH, remake kultnog vesterna TOČNO U PODNE) iskustva govore kako guranje ne-SF sadržaja u žanrovski celofan najčešće proizvodi u najboljem slučaju parodijske učinke. Bilo kako bilo, producenti su odlučili načiniti SF-verziju pola stoljeća starog Hitchcockovog trilera LIFEBOAT. Radnja je premještena na Božić 2169. kada dolazi do havarije na brodu koji vozi putnike s Venere na Zemlju. Samo nekoliko njih uspijeva preživjeti u kapsuli za spašavanje. I dok im se kroz nekoliko dana smanjuju zalihe hrane, vode i zraka, ubrzo shvate kako je havarija djelo sabotaže te da je, štoviše, saboter možda upravo netko u njihovoj kapsuli.

Mada mjesto radnje samo po sebi nudi prije kazališnu, nego filmsku priču, motiv klaustrofobije i paranoje bi u rukama vještog režisera mogao dati sjajne rezultate, kao u slučaju sjajnog Scottovog ALIENA. No, Ron Silver, karakterni glumac kojem je ovo debitantski rad iza kamere, očito nema Scottovo iskustvo niti talent. Stoga je GRANICE SVEMIRA režirao poput kazališne predstave i kao rezultat imamo nekoliko dobrih glumaca (uključujući samog Silvera) koji se preglumljuju nastojeći ispričati svoje životne priče. Da stvar bude još gora, likovi su klišeizirani, a najgori od svih je onaj novinarke koja nas svojom naracijom lišava čak i onog najosnovnijeg elementa trilera - napetosti. Što se specijalnih efekata tiče, njih nema previše, ali su korektni. No, zato se scenarij brine da nam iz dramatskih razloga uvali dosta neuvjerljivosti npr. brodolomci se peku na suncu, a smrzavaju kada im kapsula zaluta u rep kometa. Ukratko, GRANICE SVEMIRA su neuspjeli film, barem za ljubitelje SF-a.