VRAG U PLAVOJ HALJINI

DEVIL IN A BLUE DRESS

• uloge: Denzel Washington, Tom Sizemore, Jennifer Beals, Don Cheadle, Maury Chaykin, Terry Kinney, Mel Winkler, Albert Hall, Lisa Nicole Carson, Jernard Burks
• scenografija: Gary Frutkoff
• kostimografija: Sharen Davis
• fotografija: Tak Fujimoto
• montaža: Carol Kravetz
• glazba: Elmer Bernstein
• scenarij: Carl Franklin (po knjizi Waltera Mosleya)
• režija: Carl Franklin
• proizvodnja: TriStar Pictures, SAD, 1995.
• distribucija: Continental Film
• trajanje: 101 '

U skupini "black pack" autora - crnaca koji snimaju filmove o crncima za crnce - ističe se svjetli primjer Carla Franklina, crnog glumca i režisera koji je briljirao svojim jeftinim, ali izuzetno hvaljenim trilerom JEDAN KRIVI KORAK (1991). Za razliku od svojih kolega, koji inzistirajući na prikazu životnih nedaća svoje zajednice implicitno propagiraju izolaciju i nesnošljivost, Franklin u svojim djelima ispituje odnose među različitim rasama i pokušava pronaći načine za njihovu uspješniju koegzistenciju. U takvim vodama plovi i njegovo najnovije djelo, film VRAG U PLAVOJ HALJINI, koji bi se najlakše mogao okarakterizirati kao crnački film noire.

Radnja je smještena u 1948. godinu, doba velikog poratnog prosperiteta i optimizma. To važi i za crnce, i Ezekiel "Easy" Rawlins (Washington) je jedan od mnogih koji je iz Texasa došao u kalifornijski raj Los Angelesa, tamo dobio posao i počeo otplaćivati vlastiti krov nad glavom. No, kada ga otpuste, američki san dolazi u opasnost i "Easy" bez mnogo pitanja pristaje na ponudu Albrighta (Sizemore), bijelog privatnog detektiva kojemu treba netko u crnačkoj zajednici da obavi diskretni posao. Cilj je pronaći Daphne Monet (Beals), bjelkinju koja se voli družiti s crncima. Započinjući istragu, "Easy" će se uplesti u vrtlog ubojstava, mračnih tajni i političkih intriga.

Franklinu valja odati priznanje što je, snimajući ovaj film, nastojao po svaku cijenu izbjeći klišeje. Izgledalo je pomalo suludo praviti detektivski film u kojemu je glavni detektiv, umjesto da bude ruka zakona, njegova potencijalna žrtva (rasistički policajci). No, čak je i neizbježni motiv rasnog tlačenja prikazan kao sporedan, više kao detalj jedne vremenske epohe nego kao univerzalan problem. U Franklinovom svjetonazoru ne postoji dobri crnci i loši bijelci - čak i u prikazu negativaca i pozitivaca postoje nijanse sivog. Franklin je upravo prikazu svih likova, a ne samo glavnih, iskazao veliki talent za detalje, tako da ih pamtimo kao istinska ljudska bića, a ne kao bezlično i lako zaboravljivo topovsko meso. U tome je možda čak superiorniji KINESKOJ ČETVRTI (1974), sličnom film noireu s kojima su ga mnogi uspoređivali. Osim Franklinove režije i scenarija, te izvrsne glume plejade sjajnih crnih i bijelih karakternih glumaca, valja pohvaliti i popriličan trud da se u scenskim i glazbenim detaljima što vjernije dočara epoha od prije pola stoljeća.

Ukratko, VRAG U PLAVOJ HALJINI je jedan izuzetno kvalitetan triler kojemu možda nedostaju komercijalni elementi (seks, nasilje, suspense) ali kojeg se isplati pogledati možda iz čisto terapeutskih razloga.