U posljednje su vrijeme hrvatske videoteke jednostavno zasute ostvarenjima koje su američki crnci snimali o američkim crncima za američke crnce. O razlozima zbog kojih se to dogodilo mogu se pisati doktorske dizertacije, ali je činjenica da svjetska publika halapljivo guta te proizvode poput onih kojima je ta vrsta filmova, zvana "black pack", bila prvotno namijenjena. U Hrvatskoj dodatni razlog za to postoji i u činjenici što su mnoge od životnih nedaća prikazanih u tim filmovima, na žalost, dio naše svakodnevnice, pogotovo u mjestima kao što je "Južni Bronx Južne Hrvatske". No, čak i ako zanemarimo taj čisto subjektivmi razlog prijemčivosti tih filmova za našu publiku, moramo zaključiti kako sa svakim novim proizvodom tog podžanra dobijamo rijetko kvalitetan primjerak sedme umjetnosti.
Kao i svi slični filmovi, i FRESH je svojom radnjom smješten u geto američkog velegrada, gdje žive crnci. Glavni je junak dvanaestogodišnji Michael (Nelson), klinac koji za život zarađuje radeći kao kurir uličnim dilerima. Njegova visoka inteligencija, izbrušena u bezbrojnim šahovskim dvobojima s ocem - uličnom propalicom (Jackson), imponira njegovim poslodavcima koji mu predviđaju sjajnu budućnost. No, ta ista inteligencija će mu omogućiti da bolje ocijeni svoj način života kada mu jedan diler bez razloga ubije djevojčicu koja mu se sviđala. Tome slijedi odluka da umjesto dilanja započne s osvetom.
Ono što možda najviše fascinira kod "black packa" jest činjenica da svako novo ostvarenje uspijeva izbjeći kliše. U slučaju FRESHA je to prilično hrabra odluka da glavni junak ne bude, kao obično, tinejdžer, nego mali dječak koji će biti prisiljen odrasti prije vremena. Sean Nelson je tu ulogu odigrao s iznimnom lakoćom i vještinom koja naviješćuje oskarovski talent u budućnosti, ravnopravno se noseći s jednom veličinom kao što je Samuel L. Jackson. Osim toga, scenarij je prilično pametno postavljen, bez suvišnih moraliziranja i senzacionalizma, a i rasplet je jedan od najoriginalnijih koje smo mogli vidjeti u posljednje vrijeme. To važi i za Yakinovu režiju, koja dobro odolijeva videospotovskom pomodarstvu. Za pohvalu je i sjajna glazba Stewarta Copelanda, koja daje pomalo mističnu notu ovom hiperrealističkom prikazu urbane bijede.
Ukratko, film koji predstavlja pravi biser u video-ponudi.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos