1492: CONQUEST OF PARADISE
Godine 1992. svijet je bio u znaku pet stoljeca od Kolumbovog otkrica Amerike. Ta je obljetnica inspirirala bezbrojne rasprave o tome je li taj dogadjaj donio vise dobra ili zla svijetu, isto kao i bezbrojna knjizevna, stripovska i glazbena djela (od svega toga je po mom skromnom sudu najbolji projekt AMERICA WHAT IS LOVE grupe KLF). Naravno, svoj su obol tome dali i filmasi, ali on je bio sve nego skroman. Naime, 1992. su istovremeno lansirana dva megamilijunska povijesna spektakla na istu temu - KRISTOFOR KOLUMBO: OTKRICE Johna Glena i 1492: OSVAJANJE RAJA kultnog rezisera Ridleya Scotta.
S obzirom da su oba filma propala na kino-blagajnama, ponovno je proradila pohlepa nasih distributera i oni su kalkulantski uzeli jeftiniji. Tako je nasa publika od ta dva ostvarenja mogla gledati ono koje je kritika smatrala losijim - verziju koju je potpisao John Glen, zanatlija specijaliziran za bondijade iz posljednje faze. Verzija proslavljenog Scotta je bila malo preskupa i nikada nije dozivjela kino-distribuciju, a sve sto je do nas stiglo od nje bila je izvrsna Vangelisova glazba koja dan-danas dolazi na vrhove top-lista. No, sada, gotovo cetiri godine nakon vremena, mozemo konacno vidjeti Scottovu verziju, ali samo na videu.
Kao sto se moze ocekivati, oba filma imaju istovjetnu radnju - opisuju okolnosti u kojima je Kolumbo usprkos svih nevjernih Toma uspio iskamciti sredstva za svoje povijesno putovanje, te sam tok ekspedicije. Iako je u oba filma utroseno dosta novca, Scottov je nesto ambiciozniji i dok Glenova verzija zavrsava s Kolumbovim trijumfalnim povratkom u Spanjolsku, OSVAJANJE RAJA zahvaca kako detaljne opise spanjolske svakodnevnice krajem 15. stoljeca, tako i prve i nimalo lagodne korake u kolonizaciji Novog svijeta. Dok je Glen od svoje verzije nastojao napraviti manje-vise cisti pustolovni film, cak i po cijenu da ga ucini skroz neuvjerljivim, dotle je Scott u svojoj viziji vidio ep kojim bi mogao dati i komentare na suvremena zbivanja. Oni su vidljivi u scenama spanjolskog osvajanja Granade i protjerivanja Maura (moguc odjek etnickog ciscenja u Bosni) te prikazu djevicanski iskrenih i civilizacijom neiskvarenih Indijanaca nasuprot pokvarenim kolonizatorima - pretecama suvremenog globalnog zagadjenja (sasvim u skladu s kanonima tada cvatuceg "politically correct" pokreta).
Mada je epska sirina filma Scottu omogucila da bez problema u dva i pol sata ispuni ovo ostvarenje za sebe tipicnim kadrovima na granici vizualnog savrstenstva, gledatelj se cesto osjeca pomalo izmoren i ima dojam da su sve te prekrasne slike nekako same sebi svrha. Scenarij je ocito dosta izmucen nastojanjem da se po svaku cijenu materijal za jednu mini-seriju komprimira u cjelovecernji film. Dodatni je problem nedostatak dramatske napetosti, jer manje-vise svaki osmoskolac zna kako su zavrsila zbivanja iz filma. Stoga je trebalo u pricu ubaciti nekakvi epski sukob - ulogu good guya, i to prilicno neuvjerljivo igra Gerard Depardieux (ipak mnogo bolje od prelezernog Georgea Corrafacea u suparnickom ostvarenju), dok je za negativca odabran okrutni konkvistador Moxica (Wincot) za koga prvih nekoliko kadrova zbog frizure nije jasno je li Indijanac ili Spanjolac. I upravo je taj sukob jedan od najlosijih dijelova filma - Scott jest veliki majstor, ali je jos u CRNOJ KISI dokazao da ima dosta problema pri reziji oruzanih obracuna. U OSVAJANJU RAJA je rezultat totalna konfuzija i gledatelju treba nekoliko minuta da pohvata sve konce zbivanja.
No, to, dakako ne znaci da je OSVAJANJE RAJA los film. Iako je optereceno temom za koju se ispostavilo da je nezahvalna, ipak predstavlja profesionalno uradjen povijesni spektakl. Bilo je dosta brige za detalje, a i mnogobrojna i zvucna glumacka postava je ucinila svoje. Stara Scottova suradnica Sigourney Weaver (ALIEN) u ulozi spanjolske kraljice Izabele, sam Depardieux (koji usprkos relativno lose postavljenog lika daje sve od sebe) te pouzdani Vangelis (BLADE RUNNER) su jamac da ce film biti iznad prosjeka. No, biti iznad prosjeka je za jednog Scotta ipak veliko razocaranje.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos