Na pitanje "tko je danas najbolji režiser u Americi" nije teško pronaći odgovor. Sviđao se nekome njegov opus ili ne, ta titula bez svake sumnje pripada Martinu Scorseseju, kojega nedostatak zlatnih kipića nije spriječio da posljednjih četvrt stoljeća slovi kao najznačajnije ime u svijetu sedme umjetnosti. O razlozima za to napisane su desetine opširnih eseja i knjiga, ali bih ja uzeo slobodu da kažem kako je Scorseseja slava rezultat njegovih stalnih napora da dijelovi njegovog opusa što manje sliče jedan drugom. I doista, malo se koji američki režiser može pohvaliti tako širokim izborom tema - od dna američkih velegradova (ULICE ZLA, TAKSIST), sporta (RAZJARENI BIK, BOJA NOVCA), kritike japijevskog mentaliteta (IDIOTSKA NOĆ, RT STRAHA) preko složenog ispitivanja škakljivih vjerskih problema (POSLJEDNJE KRISTOVO ISKUŠENJE) sve do antropološke studije života aristokracije u prošlom stoljeću (DOBA NEVINOSTI) - kao i načinom na koji su te teme obrađene. No, Scorsese ipak nije bez određenih zaštitnih znakova - jedan su moralna pitanja, a drugi Italoamerikanci, očito pod utjecajem odrastanja u etničkom i religijskom getu New Yorka. Stoga je Scorsese svojim filmom DOBRI MOMCI (1990) oteo svom sunarodnjaku i suparniku Coppoli titulu stručnjaka za prikaz organiziranog kriminala.
U svom najnovijem djelu CASINO Scorsese po prvi put ponavlja formulu iskušanu u ranijim radovima. Osim nekoliko glumaca (de Niro, Pesci te vlastita majka u maloj ulozi) kao predložak je uzeo knjigu Nicholasa Pileggija, koja se, isto kao i u DOBRIM MOMCIMA, temeljila na istinitim pričama o američkoj mafiji. Glavni je junak Philip "Ace" Rothstein (De Niro), briljantni kockar kojemu je nepogrešiva sposobnost da zarađuje na sportskim kladionicama donijela pažnju mafijaških bosova. Oni ga postavljaju za upravnika velikog kazina u Las Vegasu, kockarskom gradu koji 70-tih doživljava svoje zlatno doba. "Ace" zarađuje milijune, ženi se s prelijepom bivšom prostitutkom Ginger (Stone), a kada mu se pridruži mafijaški prijatelj Nicky Santoro (Pesci) čini se da ništa ne može pomutiti njihovu sreću. No, ništa ne traje vječno i uskoro će Ace otkriti kako se pod krinkom brižne supruge i majke krije pohlepna preljubnica, alkoholičarka i narkomanka. Da stvar bude gora, i prijatelj Nicky će svojom sklonošću nasilju od poslovnog raja napraviti pakao.
Mnogi koji su svih ovih godina uzaludno pokušavali Scorseseju pronaći neki nedostatak, sada će konačno doći na svoje i moći reći kako taj veliki umjetnik više nije originalan. Naime, CASINO se od DOBRIH MOMAKA teško razlikuje ne samo u temi, nego i u izvedbi. Ponovno imamo gotovo tri sata kroz koja pratimo desetljeća uspona i pada jednog kriminalnog imperija. Razlike su možda u nijansama; dok su DOBRI MOMCI za temu imali život nižih ešalona mafije, koje je tek pripadnost organiziranom kriminalu spriječila da potonu u sivilo društvenog dna, CASINO donosi blještavilo i raskoš prijestolnice grijeha i milijuna izgubljenih dolara. Ponovno, kao i u DOBRIM MOMCIMA, imamo neobičnu Pileggijevu i Scorsesejevu mješavinu krajnje naturalističkih i pomalo neugodnih prizora s crnim humorom (neki od prizora nasilja su, navodno, namjerno bili snimljeni s pretjerivanjem u krvavim detaljima, ne bi li oni "mekši" neprimjećeni prošli kroz cenzorske škare) što na muke stavlja one koji se nećkaju ne bi li ovaj film nazvali dramom ili komedijom. Isto kao i u DOBRIM MOMCIMA, kroz tri sata radnje nas vodi naracija glavnog junaka, koju s vremena na vrijeme zamjenjuje naracija sporednih likova, što sve filmu daje simpatični poludokumentaristički štih.
No, uz sličnosti postoje i razlike. Scorsese ponovno sebi daje umjetničku slobodu da se zeza s etničkim stereotipovima, tako da Italoamerikanac De Niro, koji je u prethodnom filmu glumio Irca ovdje glumi Židova. Za razliku od DOBRIH MOMAKA, više se nema previše razumijevanja ni za kriminalce; oni koji su u tom filmu još kako-tako mogli proći kao romantični individualci, ovdje su prikazani kao majmunoliki barbari koji su srušili blistavo tisućugodišnje carstvo. Ali, najgore je u svemu ovome ipak prošao ženski rod. Dok je glavni ženski lik DOBRIH MOMAKA dobila ulogu žrtve, u slučaju CASINA ovdje je žena krvnik. A kada je igra Sharon Stone, specijalizirana za uloge fatalnih i proračunatih kučki, mnogi bi pomislili da ćemo ovdje vidjeti film noire. Ništa pogrešnije od toga, jer Ginger McKenna u CASINU dokazuje kako žena ne treba biti ni previše pametna da bi izazvala veliko uništenje. Upravo zbog tog realističnog elementa, svođenja notorne kučke na zemaljsku i uvjerljivu razinu, Sharon Stone je za svoju ulogu zasluženo dobila "Zlatnog globusa". Ni ostali glumci nisu zaostali - uz poslovično staloženog De Nira, impulzivnog Pescija veliko otkriće je komičarski veteran Don Rickels u minimalističkoj ali impresivnoj ulozi Aceovog pomoćnika. Uz to će posebnu draž filma dati i tragovi vremena - glazba 70-tih i 80-tih te poznate ličnosti koje u par kadrova tumače same sebe.
Ukratko, ukoliko netko nedostatak originalnosti ne smatra velikim nedostatkom, usudio bih se reći kako je CASINO jedan od najboljih filmova snimljenih u posljednjih nekoliko godina.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos