LITTLE WOMEN
U ovom ciničnom desetljeću, kada nas s velikih ekrana proganjaju serijski ubojice, raskomadani i seksualno iskorišteni leševi, svećenici-pedofili, djeca-homicidalni manijaci, trudne lezbijke s virusom HIV-a i teroristi opremljeni nuklearnim oružjem, nekome će činjenica da su se milijuni dolara potrošili na MALE ŽENE izgledati kao smiješni anakronizam. Naime, riječ je o ekranizaciji istoimenog romana Louise May Alcott (1832 - 1888), književnici iz cijenjene obitelji intelektualaca koja je s njim 1868. ušla u povijest kao autor prvog ženskog bestselera u Americi. Dotični je roman čak dva puta u starom Hollywoodu bio ekraniziran, i to od strane takvih majstora kao što su George Cukor i Mervin le Roy. Naravno, kao što se može pretpostaviti, u njemu ne bi trebalo biti ni trunke seksa, nasilja ni prizemnog humora koji su danas neizostavni elementi svakog filmskog proizvoda s komercijalnim pretenzijama.
Radnja je, pak, smještena u prilično mračno razdoblje američke povijesti - bjesni građanski rat, i obitelj March iz Concorda, Massachusetts, koju čine Marmee (Sarandon) i njene četiri kćeri, mora Božić provesti bez oca koji se bori u vojsci Sjevera. Rat je otjerao sve muškarce u uniformu, te se dvije najstarije kćeri- romantična Meg (Alvarado) i spisateljskim talentom obdarena Jo (Ryder) ozbiljno brinu zbog mogućnosti da ostanu usidjelice. Spas donose simpatični Laurie (Bale) i njegov mladi nastavnik glazbe Brooke (Stoltz), ali će teška vremena i igra sudbine dovesti do raspada obitelji.
U mnogo čemu su MALE ŽENE dosta slične jednom drugom ostvarenju koje je 1993. iznenada promoviralo renesansu kostimiranog spektakla - DOBU NEVINOSTI Martina Scorsesea. Osim što je radnja smještena u slično vremensko razdoblje, u oba filma jednu od glavnih ženskih uloga tumači Winona Ryder, kojoj činjenica da je ljubimica Interneta nimalo ne smeta da glumi u djelima koja su svjetlosnim godinama udaljene od afiniteta te skupine. No, postoje i određene razlike. Prvo, DOBA NEVINOSTI je pod firmom melodrame u stvari bila jedna antropološka studija davno proteklog vremena, dok su MALE ŽENE pod firmom "bildungsromana" u stvari bile najobičniji ljubić. Osim toga, Scorsese je u svoj predložak iskoristio za fascinantne vizualne eskapade, dok se australska režiserka Gillian Armstrong prije svega orijentirala na prikazivanje likova. No, neumitne usporedbe naravno ne bi trebale dati konačan sud o kvalitetu oba djela - više je nego jasno da je DOBA NEVINOSTI mnogo bolji film od MALIH ŽENA - jer sam po sebi, rad Gillian Armstrong treba pohvaliti zbog dobre režije, fotografije, glume (Winona Ryder je bila nominirana za "Oscara"), rada na kostimima (još jedna nominacija za "Oscara") i drugim detaljima. I, naravno, valja ga pohvaliti još zbog nečega: u djelu nema klasičnih negativaca, gotovo su svi likovi dobri i nema ni trunke od svih onih oblika društvene patologije koje sam spominjao na početku. A možda je najveća vrijednost ovog filma kojeg valja pogledati ako ni zbog čega druga, ono iz terapeutskih razloga.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos