HIDEAWAY
Postoji jedno pitanje koja zaokuplja čovječanstvo otkako su njegovi prvi pripadnici stekli sposobnost apstraktnog mišljenja, i na koje nitko dosada nije uspio dati, barem za većinu zadovoljavajući odgovor: što se događa kada netko umre, odnosno, ima li života poslije smrti. Sve dok medicinska znanost nije u posljednje stoljeće i pol postigla značajan napredak, to je pitanje bilo isključivo predmetom filozofskih špekulacija. A onda su uslijedili slučajevi ljudi koji su bili klinički mrtvi i navodno doživjeli ono što čeka svakog tko se uputi na put bez povratka. Na temelju takvih priča sa svojim su špekulacijama počeli i holivudski scenaristi, ali su rezultati u pravilu bili sve nego uspješni - i Trumbullov PROJEKT MOŽDANA OLUJA i Schumacherova TANKA LINIJA SMRTI - je mučila nesposobnost scenarista da od svega naprave kakvu-takvu suvislu priču.
Za razliku od kolega-filmaša, Dean R. Koontz, poznati pisac SF-a i horora, nije imao problema i njegova je knjiga doživjela veliki uspjeh te dala predložak za zaplet visokobudžetnog filma. U njemu je Hatch (Goldblum) otac obitelji koji doživljava prometnu nesreću i biva klinički mrtav. Ali, nakon što ga ožive u bolnici, njegov život nije isti - doživljava vizije ubojstava tinejdžerki. No, ubrzo shvati strašnu istinu: psihički je povezan s poremećenim ubojicom i ta veza dovodi u opasnost život njegove šesnaestogodišnje kćeri (Silverstone).
Za razliku od knjige-bestselera, film nije doživio da postane blockbuster, a nakon gledanja nam postaje jasno i zašto. Naime, jedna od zvijezda je trebala biti i Alicia Silverstone, tinejdžerska femme fatale iz "Aerosmithovih" spotova. Ali, režiser i scenaristi su odlučili da dotičnu stave u drugi plan i od eventualne protagonistice naprave vreću kamenja koju glavni junak mora nositi sa sobom i čuvati od svih zala svijeta. Za takvu ulogu je komotno mogla biti angažirana neka manje razvikana glumica, isto kao što filmu uopće nije trebala ni kompjuterska grafika niti mistično laprdanje oko eventualnom (i)racionalnom objašnjavanju psihičke veze Hatcha i ubojice. No, ako sve to nekako zanemarimo, dobijamo konvencionalan i relativno solidno režiran trilerčić koji se mogao snimiti za daleko manje pare. I onda dolazi žalosni svršetak gdje se bez ikakve suvisle veze ubacuju spektakularni kadrovi kompjuterske grafike. No, usprkos toga što mane ovog filma nadilaze njegove vrline, ipak ga valja preporučiti zadrtim filmofilima zbog toga što se na početku i na kraju odaje hommage nekim ostvarenjima žanra horora.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos