SE7EN
Ako postoji neko ime kojeg podjednako mrze kako ljubitelji znanstvene fantastike, tako i filmofili, onda je to sasvim sigurno David Fincher. Otkako su ga pohlepni producenti unajmili da umjesto provjerenih veličina režira završni dio trilogije o Alienu, taj mladi režiser videospotova služi kao žrtveni jarac i dežurni krivac za katastrofu koja je uslijedila. Trebale su, dakle, proći tri godine prije nego što se itko Fincheru usudio udijeliti novi projekt. I na kraju je ispalo tako da to ne bude nijedna major kompanija - osim, dakako, ako zanemarimo činjenicu da se New Line Cinema, dio Turnerovog medijskog imperija, teško može nazvati minor kompanijom.
Radnja se temelji na originalnom scenariju kojeg je napisao Andrew Kevin Walker, sve donedavno blagajnik u jednoj trgovini nosača zvuka. U pitanju je lov na okrutnog serijskog ubojicu, ali taj glavni motiv je manje-više sve što ga čini sličnim nizu trilera koji harače kino-blagajnama u ovom desetljeću. Naime, umjesto da se radnja fokusira na samog zlotvora, pratimo je iz vizure dva potpuno različita detektiva. William Somerset (Freeman) je usamljeni intelektualac kojega su strahote, kojima je svjedočio u desetljećima službe, učinile cinikom koji je najsretniji kada slučajeve rješava za stolom. Nekoliko dana pred odlazak u mirovinu dodijele mu za partnera Dave Millsa (Pitt), mladog, jogunastog detektiva spremnog i da zaobiđe zakon ne bi li postigao svoj cilj. Njihov je protivnik tajanstveni, vrlo inteligentni, uporni, maštoviti, ali nažalost malo poremećeni tip koji ubija ljude ne bi li ukazao koliko se pokvarila suvremena civilizacija. Za sva njegova ubojstva je karakteristično to da simboliziraju sedam smrtnih grijeha - proždrljivost, pohlepu, lijenost, požudu, oholost, zavist i gnjev. Kako Somereset i Mills prodiru u izopačeni ubojičin svijet i njegove motive, tako i sami postaju pijuni u njegovoj demonskoj igri.
Kada kažem da je scenarij "originalan", to treba uzeti s dosta rezerve, jer je jedan od glavnih štoseva iz filma "posuđen" iz klasične Borgesove pripovjetke SMRT I BUSOLA, a i filmofili bi se vjerojatno dosjetili sličnih primjera. No, sam scenarij i nije bio toliko bitan, barem ne Fincheru, i to iz dva razloga. Prvo, njemu je bilo važnije ostvariti određeni ugođaj nego pružiti gledateljima moralnu pouku ili dramaturšku katarzu. Drugo, Fincher je već drugi put pokazao sklonost da u potpunosti vlada svim aspektima projektima, tako da je i sam završetak izmijenjen upravo na njegovo inzistiranje. I kakav je onda bio rezultat?
Mnogi SEDAM smatraju jednim od najmračnijih, najturobnijih, najdepresivnijih filmova desetljeća te se kunu da prema njemu KAD JAGANJCI UTIHNU izgleda kao dječja igra. Razlog za to vjerojatno nije u samoj količini nasilnih prizora - kojih, zapravo, i nema više nego u prosječnom filmu na temu serijskih ubojica - koliko u Fincherovom inzistiranju na mračnim kadrovima. Kad kažem da je film "mračan" onda to mislim doslovno - većina je kadrova snimljena s priručnom rasvjetom tako da film izgleda kao da ga gledate na televizoru s rasvjetom namještenom na minimum te se ponekad stječe dojam kao da je Fincher režirao radio-dramu a ne igrani film. Jedini otklon od svega toga predstavljaju kadrovi u kojima se pojavljuje Millsova supruga koju tumači simpatična Gwyneth Paltrow, u vrijeme snimanja družica Brada Pitta u stvarnom životu.
Iako Fincher čini sve da dokaže kako je on za to najodgovorniji, scenarij ipak ne može da sakrije činjenicu da je riječ o ostvarenju koje ozbiljno upozorava na civilizacijsko beznađe, koje se osim u scenama ubojstva iskazuje i kroz egzistencijalne probleme samih protagonista. Stoga su i glumci dobili priliku da se iskažu. Najveća je vrijednost filma svakako Morgan Freeman, dobri duh suvremenog Hollywooda, koji je u stanju samom svojom pojavom izvući iz kaljuže i najgore celuloidno smeće. Nimalo ne zaostaje ni Brad Pitt, koji je naglasak stavio na akciju (i zbog toga doživio ozbiljne ozljede prilikom snimanja), ali valja pohvaliti i ostale glumce.
Naravno, to ne znači da je SEDAM savršen film. Ima izvrsno dočaranu atmosferu, ali filmska priča pomalo šepa i pati od izvjesnih neuvjerljivosti. No, bitno je da su i publika i kritika dobro ocijenile ovo ostvarenje koje pokazuje kako još uvijek ima nade za suvremeni Hollywood.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos