JUST CAUSE
Film počinje po svim kanonima "politically correct" filozofije: Bobbyja Earla (Underwood), siromašnog i mladog crnca u stanicu privodi krvožedni i rasistički raspoloženi bijeli policajac. Osam godina nakon tog privođenja se Bobby Earl nalazi na listi čekanja za električnu stolicu zbog silovanja i zvjerskog ubojstva djevojčice, a njegovoj baki je jedina nada harvadski profesor Paul Armstrong (Connery), vrhunski pravni stručnjak i gorljivi protivnik smrtne kazne. Ubrzo nakon dolaska u Floridu, i upoznavanja s bigotnom atmosferom linčerski raspoloženog gradića Armstrongu ne treba mnogo da zbroji dva i dva: njegovom klijentu je smrtnu presudu donijelo policijskim batinama iznuđeno priznanje, dok se, naravno, pravi krivac nalazi negdje drugdje.
"Sve teče" rekao je Heraklit, pa tako i sada već dosadno ispovijedanje kvaziliberalnog lijevog fašizma koji dominira Hollywoodom. Vjerojatno je i sve ozbiljnije bockanje prošlogodišnjom izbornom pobjedom osnaženih konzervativnih republikanaca učinilo svoje, pa su i producenti shvatili dokle se može ići u ispravljanju višestoljetnih krivih Drina američke povijesti. Jedna od oblasti koje se uopće nisu dotakli, čak ni u vrijeme najvećeg klintonovskog uzleta, jest svakako smrtna kazna, pitanje oko kojega u Americi postoji za evropske pojmove zastrašujući konsenzus. Stoga je i bilo teško očekivati da poruku "i silovatelji i ubojice djece su ljudi" provari publika desetljećima naviknuta na oštru podjelu između good guysa i bad guysa.
Stoga i ne iznenađuje što se Glimcherov film zapravo uopće ne bavi problemom smrtne kazne, kao što se ne bavi ni problemom rasnih odnosa na suvremenom Jugu. Uostalom, teško je bilo očekivati čak i vrhunskog profesionalca kao što je Connery da glumi u filmu koji bi se protivio njegovim intnimnim uvjerenjima (u naknadno danom intervjuu Connery se izjasnio kao pobornik smrtne kazne). Rasizam kao motiv je dodatno isključen činjenicom što se kao glavni negativac pojavljuje crni policajac u liku izvrsnog glumca Larrya Fishburnea. Dakle, od socijalne angažiranosti nije ostala ni točka na "i" i preostalo je jedino da se od zadanog materijala napravi nešto nalik na sudski triler. I u tome Glimcher uspijeva, ali samo djelomično. Uostalom, teško je bilo očekivati išta bolje od "high concept" trilera - tu su svi elementi za dobar film: visok budžet i krdo izvrsnih glumaca u epizodnim ulogama, ali kao cjelina jednostavno ne funkcionira. Prvenstveno je razlog za to u traljavo napisanom scenariju koji se pred kraj pretvara u predvidljivu i dosadnu fizičku akciju nakon isto tako dosadnog obrata kojeg je svaki malo iskusniji gledatelj mogao predvidjeti nakon prvih sat vremena.
Ukratko, film koji se ne isplati pogledati.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos