STROJ ZA UBIJANJE

DEATH MACHINE

• uloge: Brad Dourif, Ely Pouget, William Hootkins, John Sharian, Richard Brake, Martin McDougall, Andreas Wisnievski
• glazba: Crispin Merrell
• scenarij: Stephen Norrington
• režija: Stephen Norrington
• proizvodnja: Fugitive Features / Trimark Pictures, Britanija/SAD, 1994.
• trajanje: 115 '

Nakon što je 1975. Spielberg s RALJAMA oborio sve rekorde gledanosti nije bilo teško pretpostaviti što će uslijediti - slijedećih pet-šest godina je snimljen cijeli niz niskobudžetnih filmova u kojima su kupače proždirali morski psi, kitovi-ubojice, krokodili, štuke, barakude, plivajuće i leteće pirane, a da je trend potrajao vjerojatno bi svoj komad ljudskog mesa zagrizli pastrve, tuljani i pingvini. Onda je 1979. Riddley Scott u ALIENU kao glavnog bad guya odabrao svemirsko čudovište, što je proizvelo cijeli niz nemaštovitih hororčuga koje se po kvaliteti produkcije nimalo nisu razlikovale od filmova tipa JASTOZI-LJUDOŽDERI S MARSA iz 50-tih. Slijedi 1984. kada Cameron snima svoje remek-djelo TERMINATOR, pa smo dobili isto tako žalosnu seriju filmova u kojima su bespomoćni homo sapiensi morali bježati pred nezaustavljivim i nemilosrdnim robotskim proizvodima vlastite tehnologije. S obzirom da je horor u krizi, odnosno da odavno nije snimljen neki izuzetno originalni primjerak tog žanra (s mogućim izuzetkom Barkerovog HELLRAISERA), niskobudžetni proizvođači uzbuđenja se uglavnom drže SF varijante iskušane u TERMINATORU i ALIENU, tako da su gledatelji prisiljeni gomilu ostvarenja koja se razlikuju samo po naslovima u kojima se na različit način kombiniraju dvije gore spomenute riječi. Čak ni filmovi s malo originalnijim naslovima se ne razlikuju mnogo od njih, tako da će iskusniji videofili najvjerojatnije s krajnjim prezirom odbaciti STROJ ZA UBIJANJE kao krajnje smeće.

Radnja filma se odvija u bliskoj budućnosti, gdje korporacija Chaank proizvodi oružje, a njeni defektni proizvodi izazovu smrt gomile nevine djece. Protesti javnosti koja traži glave krivaca su ipak od manje važnosti za generalnu direktoricu Hayden Cale (Pouget) - mnogo veće joj brige zadaje glavni projektant korporacije Jack Dante (Dourif), kojeg osim visokog stupnja inteligencije krasi i dosije homicidalnog psihopata. Njene nevolje postaju još veće kada u zgradu korporacije provali grupa opakih tipova s pljačkaškim namjerama, a Dante iskoristi priliku da isproba svoju najmiliju "igračku".

Naizgled imamo sve što sugerira uobičajeno B-horor smeće: nizak budžet i ne baš pretjerano originalan zaplet. Ali, ovaj film ima i nešto drugo. Prije svega je tu solidan casting u kojem se najviše ističe Brad Dourif, tip koji se još od svoje uloge u Formanovom LETU IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA (1975) specijalizirao za pomjerene likove. Jack Dante će ne samo ući u madamtisoovsku galeriju njegove filmografije, nego će se u njoj istaći kao jedan od dojmljivijih. Doduše, ni ostali glumci nimalo ne zaostaju, iako među njima nema nekih naročito poznatih imena.

Poznato ime nije ni režiser Stephen Norrington, kojemu je ovo prvi značajniji film. Očekivali bismo, onda, nekog kretenoida koji je pogledavši par MTV-spotova umislio da je popio svu pamet svijeta. Ali, nije tako: umjesto da se ugleda na njih, on se ugledao na prave vrijednosti - na remek-djela SF-a iz proteklih par desetljeća. U mnogim scenama i replikama protagonista svatko tko je malo bolje pratio suvremeni film bez problema će prepoznati utjecaje ALIENA, TERMINATORA i PREDATORA, a najuočljivija su svakako i imena likova koja su nedvosmisleni hommage tvorcima najuspjelijih modernih filmova iz žanra SF-a, akcije i horora. Usprkos svemu tome film nije parodija, nego funkcionira kao izvrstan film za sebe - Norrington se iskazao kao pravi majstor kadriranja, montaže i svjetla i u STROJU ZA UBIJANJE mnogo bolje vizualno dočarava cinično-turobu atmosferu bliske budućnosti opisanu u cyberpunk romanima, nego što su se tome mogli nadati mnogo ozbiljniji proizvodi poput Longo-Gibsonovog JOHNNYJA MNEMONICA. Norringtonova opsjednutost tehnologijom i nasiljem ipak, kao i u slučaju svih ostalih majstora, ne prelazi u obožavanje, jer on ipak zadržava snažnu humanističku notu, koja je decentnije izražena nego u slučaju "politically correct" agitpropa u Longo-Gibsonovom filmu. Sve to, vrhunska vizualna izvedba i pametan scenarij, čini STROJ ZA UBIJANJE najprijatnijim video-iznenađenjem ove godine, a izgleda da su moje oduševljenje podijelili i suci na američkom festivalu SF filma koji su prošle godine upravo ovom filmu dali glavnu nagradu.

Ukratko, STROJ ZA UBIJANJE je film koji će oduševiti sve one koji vole dobar SF film.