DISCLOSURE
Postoje situacije kada i ne baš veliko filmofilsko iskustvo zna biti prilično sredstvo kojim se može suditi o nekom ostvarenju koje još nije viđeno. Murphyjev zakon važi svugdje, pa i u ovoj oblasti tako da se češće ispostavi kako su strahovi opravdani, nego što su "velika" imena siguran indikator nekog velikog kvaliteta. U slučaju RAZOTKRIVANJA bilo je mnogo toga što nije slutilo na dobro. Nije slutilo na dobro činjenica da je film nastao na predlošku Michaela Chrictona, pisca čiji su najnoviji bestseleri u posljednje dvije-tri godine (JURSKI PARK, IZLAZEĆE SUNCE, CONGO) na velikom ekranu pretvorili u smeće. Nije slutilo na dobro ni činjenica kako je režiser filma Barry Levinson, čiji su filmovi iz 80-tih bili toliko loši da sam samo zbog njegovog imena odbio gledati Oscarom ovjenčani RAIN MAN. Na dobro je najmanje slutila Demi Moore, najbolje plaćena holivudska glumica, koja je meni osobno izuzetno antipatična, vjerojatno zato što svaki film u posljednje vrijeme pretvori u sentimentalnu "high concept" ljigu.
Tom Sanders (Douglas) je šef odjela u jednoj velikoj kompjuterskoj korporaciji koji se nada da će ga uprava za njegove zasluge nagraditi mjestom potpredsjednika. Ali, ta se nada pretvara u sanak pusti kada se otkrije kako je šef (Sutherland) to mjesto dao relativno neiskusnoj, ali privlačnoj Meredith Jones (Moore). Sanders je s dotičnom jednom davno imao ljubavnu aferu, ali ništa ne sluti kada se kasno navečer zaputi u njenu kancelariju. Tamo će Meredith pokušati iskoristiti svoj položaj pretpostavljenog za seksualne usluge, što dovodi do incidenta. Sanders se nakon toga nađe u nebranom grožđu i prijeti mu otpuštanje, ali to je samo vrh ledenog brijega u moru spletki kojima odiše atmosfera korporacije.
Kada je objavljen, Chrictonov roman je postao instant-bestseler zbog "high concept" ideje o tome da i muškarac može postati žrtva seksualnog zlostavljanja, što mu je dalo i određenu dozu kontroverze vjerojatno zbog raspaljenih "politically correct" feministkinja koje su tvrdile kako je tako nešto nemoguće. Producentima, pak, ta kontroverza sama po sebi nije dovoljna, nego su cjelokupnu kampanju bazirali na tome da film prodaju kao "erotski triler" (iskusniji posjetitelji kina i videoteka bi na spomen ove dvije riječi sada već trebali osjećati mučninu) i pričaju bajke o tome kako su se borili s cenzorima iz MPAA. Naravno, od erotike osim jedne malo žešće scene nema ništa a, ubrzo ćete vidjeti, nema ništa ni od nekog velikog trilera. RAZOTKRIVANJE je, u stvari, drama koja opisuje svakodnevnicu jedne velike američke kompanije, i koja je komotno mogla biti temom rutinskog TV-filma. Kada se shvatilo da ni taj element neće biti dovoljan za prođu filma, potegao se i snobovski virtual reality, koji je posve nepotrebno i nasilno umetnut u zaplet - dotična će sekvenca vjerojatno natjerati i atariste da se podrugljivo smiješe kompjuterskoj pismenosti scenarista.
Ali, zapravo, film je mogao biti dobar. Režiser nije trebao biti mlaki Levinson, nego netko tko se bolje snalazi u mutnim vodama tehno-trilera. Kao scenarist je, pak, trebao ostati Paul Attanasio, autor sjajne TV-serije ODJEL ZA UMORSTVA: ŽIVOT NA ULICI, koja je prošle godine bila emitirana na HRT. Što se, pak, glumaca tiče, uz uobičajeno antipatičnu Demi Moore, Michael Douglas se trza da od svog lika načini nešto probabljivo, dok se veteran Sutherland zafrkava kao uobičajeni albino-negativac. Glazba Ennia Morriconea, kao i obično, uglavnom iritira kao i većina njegove suvremene hiperprodukcije.
Ukratko, film kojeg iz ponora izvlači isključivo visoki budžet i na kojeg je najbolje ne gubiti vrijeme.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos